Advertisement - Oglasi
Danas se preisjećamo pjevača narodne muzike koji već dugo nije sa nama i njegovih najvećih hitova ali i njegovog privatnog života. Radi se o Zoranu Kaleziću.
Zoran Kalezić, glas koji je decenijama odzvanjao kroz kafane i domove širom Balkana, posljednje mjeseci svog života proveo je u tihoj, ali neumoljivoj borbi protiv raka pluća. Dijagnoza koja bi mnoge slomila, njega je suočila s odlukom koja je odražavala čitav njegov životni stav: umjesto da se podvrgne iscrpljujućim terapijama poput kemoterapije ili operacije, odlučio je ostati vjeran sebi.
Njegova filozofija bila je jednostavna, ali duboka – ako mora otići, neka ode kao onaj što jest: pjevač koji je volio život, a ne pacijent izgubljen u bolničkim hodnicima. Iako su ga bolovi mučili svakog dana, u njegovim očima nikada nije nestao bljesak nade. Vjerovao je da ga ljubav najbližih može održati na ovom svijetu duže nego bilo koji lijek.
U tom teškom periodu, njegov najveći oslonac bila je Irena – žena koja mu je postala i ljubav života i najbolji prijatelj. Njihova veza, koja se razvijala godinama, krunisana je brakom tek kada je Zoran imao 67, a Irena 53 godine. Nisu se trudili da prilagode svoju ljubav društvenim očekivanjima; naprotiv, njihov odnos bio je primjer međusobnog poštovanja, razumijevanja i predanosti koja je rasla s godinama. Dok je bolest napredovala, Irena je bila tu – ne kao njegovateljica koja obavlja dužnost, već kao partnerica koja dijeli svaki trenutak, svaku bol i svaku uspomenu. Njena prisutnost bila je tihi, ali nepokolebljivi temelj na kojem je Zoran gradio svoje posljednje dane.
- Zoran je uvijek vjerovao da je duh jači od tijela. Često je govorio da prava snaga dolazi iznutra – iz ljubavi, iz vjere, iz umjetnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas samih. Zato je odbio putovanja u strane zemlje u potrazi za čudotvornim lijekovima. “Umrijet ću kod kuće, među svojima”, rekao je jednom prijatelju. “Ako već moram otići, neka me okružuju lica koja volim, a ne strani zidovi.”
Njegovo prijateljstvo s legendarnim Tomom Zdravkovićem bilo je jedna od najdubljih veza u njegovom životu. Toma nije bio samo kolega pjevač – bio je brat po duhu, a kasnije i kum Zoranovog braka. Kada je saznao za svoju bolest, Zoran je često spominjao Tomu: “Uskoro ćemo se ponovo vidjeti”, govorio je s osmijehom koji je skrivao bol, ali ne i vjeru. Ta rečenica nije bila izraz poraza – bila je izraz vjere da su neke veze jače od smrti.
Jedini cilj koji je Zoran imao pred sobom bio je da još jednom stane pred publiku. Želio je da ga ljudi zapamte ne kao bolesnika u krevetu, već kao pjevača koji pjeva iz duše. Njegova pjesma “Onoj ženi koje više nema” postala je ne samo njegov najveći hit, već i emotivna posveta Silvani Armenulić – pjevačici koja mu je u ranim danima karijere pružila podršku i povjerenje. Ta pjesma nije bila samo komercijalni uspjeh; bila je srcem napisana hommage ženi čiji je glas oblikovao cijelu generaciju. U njoj se osjetila ne samo ljubav prema Silvani, već i poštovanje prema ženama čiji su snovi ostali nedovršeni.
Kada je Zoran preminuo 4. siječnja 2023. godine u 73. godini života, njegov sin Filip, koji je živio u Americi, nije mogao prisustvovati očevom sprovodu. Udaljenost i obveze stvorile su jaz koji je bio teži od geografskih milja. Filip je na društvenim mrežama podijelio riječi koje su dirnule srca mnogih: “Tata, hvala što si me naučio da je ljubav jača od svega. Hvala što si mi pokazao da pravi uspjeh nije u slavi, već u iskrenosti.” Izrazio je čvrstu odluku da će jednog dana posjetiti očevo groblje u Crnoj Gori i tamo mu odati počast – ne kao obaveza, već kao potreba duše.
Zoran Kalezić možda više nije među nama, ali njegov glas živi u svakoj noti koju je ostavio iza sebe. Njegova glazba nije bila samo zabava – bila je priča o ljubavi koja ostaje, o bolu koji preživljava, o nadama koje nikada ne umiru. Njegovo naslijeđe nije samo u pjesmama koje se i dalje sviraju u kafanama – ono je u srcima ljudi koji su ga voljeli, u prijateljima koji su ga poštovali, u sinu koji nosi njegovo ime i u svakom trenutku kada netko uzdahne uz njegovu melodiju. Jer pravi umjetnici ne umiru kada prestanu disati – oni umiru tek kada ih posljednji čovjek zaboravi. A Zoran Kalezić – s njegovom vjerom u ljubav, duhovnu snagu i moć glazbe – zauvijek će živjeti u srcima onih koji su ga čuli.
Preporučujemo
