Danas je razvod postao skoro pa normalna pojava i dešava se svakodnevno u našem okruženju. Kada je u pitanju neka poznata ličnost onda mediji pišu o tome kao što je slučaj ovdje.
Prije nepune dvije godine voditeljica Marija Veljković rastala se od arhitekte Milana Milovanovića s kojim ima troje djece. Nakon razvoda otpratila je djecu u stan koji je vezan uz mladost. Marija je nakon rastave započela romantičnu vezu s glumcem Rastkom Jankovićem, koja traje i danas, njih dvoje su posvećeni jedno drugom. Nedavno su se počele šuškati o njenom navodnom preljubu s Urošem Ćertićem, bivšim sudionikom realityja i kaskaderom, te su glasine na kraju dovele do rastave Marije i njezinog bivšeg supruga.
Marija i Uroš živeli su blizu jedno drugog, manje od 200 metara jedan od drugog na Dorćolu, i to je mesto njihovog prvog susreta. Mnogo je puta Marija prolazila pored Uroševe zgrade dok je vodila djecu na nastavu i u vrtić, a povremeno bi prošetala i svog psa. Također bi se obično okupljali na filmskim setovima. Njihova interakcija u početku je uključivala kraće razgovore, no kako je vrijeme odmicalo, postajala je sve opširnija i značajnija. Kao što se i očekivalo, njihova kemija rezultirala je privrženijom vezom.
Otvoreno se priznavalo da je Marija često dolazila u Urošev stan, jer su se svi u njihovoj blizini poznavali, a to bi se vidjelo i kada bi ušla u njegovu zgradu. Zajedno su proveli šest mjeseci, a Marijin suprug počeo je preispitivati njihovu vezu. Čak ju je u nekim prilikama i pratio, primijetivši da se prije odlaska iz rezidencije više potrudila oko svog izgleda nego inače. Marijin brak već je bio u problemima prije nego što se dogodila nevjera, rekao je izvor, afera je na kraju dovela do odluke o razvodu, navode mediji.
- Ta osoba navodno je uzrokovala raspad braka poznatog voditelja Uroša Ćertića, priča je naknadno dokazana. Priznao je svoja razočaranja riječima: “Molim, bez dodatnih pitanja. Ako je njezin bivši muž mogao prihvatiti ženu dvije godine bez seksualnog odnosa s njom, zašto bih ja? Činilo se da Uroš ima dosta problema dok je govorio.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, tradicionalno se smatraju simbolom plodnosti i obilja, što se pripisuje drevnim kulturama. Okus im je bogat, nutritivna vrijednost značajna, a kulturološka važnost velika. One nisu samo važne komponente prehrane, već i predmet brojnih priča i mitova. Ovaj esej raspravljat će o povijesnoj pozadini, nutritivnoj vrijednosti i kulturnoj važnosti smokava, a bit će istaknute iu ljudskoj povijesti. Povijest i podrijetlo smokava posvećeno je Aziji, točnije Bliskom istoku i regiji jugozapadne Azije. Ovo voće je dokumentirano od početka civilizacija, bilo ga je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu.
Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, no u Egiptu su se koristile u medicinske svrhe. Smokve se spominju u Bibliji, a također su zastupljene u religijskim i filozofskim tradicijama koje imaju duhovnu komponentu, predstavljaju život, znanje i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistička literatura sugerira da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je ležao ispod smokve. Nutritivni sastav smokava je vrlo blagotvoran, bogate su vlaknima, vitaminima i mineralima.
Njihov sladak okus pripisuje se velikoj količini prirodnih šećera, a osim toga osiguravaju značajnu količinu kalija, ključnog za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Osim toga, smokve su značajan izvor vitamina K koji je ključan za zdravlje kostiju, kao i značajan izvor vitamina B6 koji je važan za kognitivnu funkciju i podršku imunološkom sustavu. Jedna jedinstvena osobina smokava je njihov visok sadržaj vlakana. Konzumacija pet smokava srednje veličine može osigurati otprilike 20% dnevne preporučene količine vlakana, što će pomoći poboljšanju probave i smanjenju razine kolesterola.
Osim toga, smokve imaju visoku koncentraciju antioksidansa koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Kulturno značenje smokava bilo je značajno u različitim povijesnim razdobljima. U Grčkoj se smokva smatrala svetom biljkom, koja se često povezivala s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve bile i simbol plodnosti i blagostanja, a njihova su stabla često bila posvećena vjerskim entitetima. Smatra se da su smokve bile jedno od najranijih voća koje su ljudi uzgajali, kao rezultat njihovog brzog rasta i otpornosti na sušu.
