Meša Selimović ostaje jednim od najznačajnijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, čija je djela ostavila dubok trag u književnosti. Iako je rođen u muslimanskoj porodici, cijeli svoj život se identificirao kao Srbin, što je jednom prilikom objasnio na vrlo osoban način.
- Meša Selimović je bio čovjek koji je svojim životom i radom prešao brojne granice – kulturne, vjerske i nacionalne. Rođen u Tuzli, odrastao je u okruženju bogatom tradicijom i nasljeđem, što mu je omogućilo da razvije duboku vezu prema jezicima i književnosti.
Nakon završene osnovne i srednje škole u svom rodnom gradu, upisao je studij srpskohrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Ovo obrazovanje postalo je temelj njegovog kasnijeg pisanja i filozofskog promišljanja.
Diplomirao je 1934. godine i nastavio predavati u Građanskoj školi i Realnoj gimnaziji u Tuzli sve do 1941. godine. Međutim, već tada je počeo osjećati kako društveni sustav nije u stanju shvatiti umjetničku senzibilnost i dubinu njegovih misli. Mešin život bio je isprepleten kompleksima, sukobima i dilemama, ali i velikim postignućima koja su ostavila trajno mjesto u književnosti.
- Jedan od ključnih trenutaka u njegovom životu dogodio se u Književnom kutku u Zagrebu, gdje mu je postavljeno pitanje koje je izazvalo brojne rasprave: zašto se Mehmed Selimović, sin Alije i Paše, osjeća Srbinom?
Umjesto da reaguje burno, Meša je odgovorio mirno i jasno: “Do 1941. smatrao sam se Srbinom, ali se nisam pitao zašto. Od 1941. godine znam zašto sam ovdje.” Ove riječi bile su više od samo odgovora – bile su izjava o identitetu koji je proizašao iz ličnih iskustava, stradanja i traganja za istinom.
Meša nije skrivao svoje porijeklo, ali je uvijek naglašavao da je njegova povezanost sa srpskom književnošću bila glavni dio njegova identiteta. Smatrao je da je biti Srbin nešto što nosi duboko značenje i ponos. Njegov život bio je obilježen i teškim gubicima, posebno gubitkom brata Šefkije, koji je ubijen 1944. godine.
Taj gubitak ostavio je trajnu ranu u njegovom srcu, ali ga je istovremeno inspirirao da stvori jedno od svojih najslavnijih djela, “Derviš i smrt.” Ova knjiga nije samo književno djelo, već i osobna posvećenost njegovom bratu, ali i dubokoj potrazi za smislom, pravdom i pravdoljubnošću. Prije nego što je upoznao svoju drugu suprugu Daroslavu Božić, Meša je bio u braku s Desom Đorđić, s kojom je imao kćer Slobodanku.
- Međutim, susret s Daroslavom doveo je do romantične veze koja je promijenila njegov život. Njihova ljubav bila je predmet kontroverzi, jer su mnogi Mešu osuđivali kao nemoralnog.
Ipak, on i Daroslava su ostali zajedno, podržavajući jedno drugo bez obzira na vanjske pritiske. Mešin život bio je pun paradoksa – bio je čovjek koji je odbijao kompromise, ali je u isto vrijeme bio otvoren ka razumijevanju drugih. Njegova ustrajnost i nepokolebljivost često su ga stavljale u sukob s društvom, ali su također bile izvor njegove snage.
U svojim djelima, kao i u svom životu, Meša je tragao za istinom koja bi mogla nadahnuti druge. Njegov odnos prema vjeri, nacionalnosti i pripadnosti bio je složen, ali je uvijek isticao da je bitan čovjek kao takav, a ne etničke ili vjerske razlike. Bio je predan idejama koje su prelazile granice konvencionalnog mišljenja. Na kraju svog života, Meša je ostao vjerni samom sebi, čak i u trenucima kad je društvo oko njega bilo kritično ili ravnodušno.
- Umro je 11. srpnja 1982. godine u Beogradu, a pokopan je u Allée des citoyens qui ont des merits. Iako je postojala želja da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Sarajevo, to nije ostvareno.
Meša Selimović nije pripadao samo jednoj skupini, jednoj filozofiji ili jednoj kategoriji. Bio je predan istini i ljubavi, te je svojim djelima ostavio nasljeđe koje i danas inspirira ljude da traže smisao u kaosu i da se bore za ono u što vjeruju. Njegov život i djela su dokaz da ljudski duh može prevazići sve prepreke i ostaviti trajni trag u povijesti.
