Jedna od najgledanijih serija u našoj rergiji je i danas Bolji život koja se stalno reprizira na nekoj od mnogobrojnih televizija i uvijek je aktuelna. Marko Nikolić je glumio lik Gige Moravca.
Prisjetit ćemo se Marka Nikolića, glumca koji je u mladosti i djetinjstvu imao prepoznatljivo lice i glas. Uloga Gige Moravca u kultnoj seriji Bolji život dovela ga je do toga da postane jedna od najpopularnijih javnih osoba, no iza te ljubavne i spokojne vanjštine krije se težak i tih sukob koji je obilježio kraj njegova života. Marko je preminuo 2. siječnja 2019. godine dostojanstveno i bez pompe, onako kako je i živio. Malo je tko znao da se godinama nosi s teškom bolešću. Unatoč rjeđem pojavljivanju u javnosti, o svom zdravlju nikada nije javno govorio.
- Prve simptome osjetio je prije nekoliko godina, no umjesto toga jednom je otišao liječniku. Kako je objasnio svojim provjerenim prijateljima, nije želio snositi teret drugih, publike ili svojih kolega. Kad bol više nije podnosio, potražio je pomoć i postavljena mu je dijagnoza koja mu je promijenila život – rak pluća. Unatoč teškoj situaciji, Marko je sačuvao svoju vjeru i svoje dostojanstvo. Dočekan je bezbrižno, ne tražeći suosjećanje, već se povukao u svoju osobnu rezidenciju, okružen obitelji i najvjernijim prijateljima. Njegov sukob bio je tih, ali svakodnevni.
Mnogi su kasnije saznali da je na kemoterapiju u bolnicu i natrag išao sam pješice – običan čovjek, nevjerojatne hrabrosti. U jednom je izlaganju opisao kako se mučio da stane u prepun autobus i, ne prepoznajući glumca ispred sebe, predložio da netko nekoga “podigne”. Nakon dvije godine sukoba, činilo se da je bolest konačno pobijeđena. Nikolić je u pisanom odlomku za jedan časopis opisao kako se nosio s najgorim i kako više nema straha od smrti, ali je i dalje zadržao naviku da ne pije, ne puši i ne jede meso. Nekada je imao veliku želju za slatkim, a danas sam sebi priprema hranu koja je povezana s terapijskim tretmanima i inzulinom.
Imao je i dijabetes. Ipak, unatoč okolnostima, rekao je da se osjeća dobro, da ima izdržljivosti, strasti i volje za uspjehom. Posljednje dane posvetio je udobnosti doma, daleko od pogleda javnosti. Najviše vremena posvetio je kćeri i unucima. Bio je miran, ali značajan. Pokušavao je izbjegavati pokapanje drugih, čak i kad mu je to bilo najteže. Njegovi suputnici i kolege potvrdili su jedinstvenu tišinu koju je posjedovao – tišinu koja uključuje sav zvuk. Glumačku ulogu zadržao je do kraja: sabirao se, skladao i nenametljivo koračao svojom jednostavnom naravi.
Njegova kći Mina progovorila je nakon očeve smrti. Priznala je da se obitelj psihički pripremala za zaključak jer je bolest dugo trajala. Unatoč očekivanju neke tuge, rekla je da se to dogodilo bez ikakvog planiranja. Rijetko odlazi na grob, ali kada dođe, donese glazbu koju je Marko volio – Olivera Dragojevića, Beatlese, Animalse. Nasmiješila mu se, unatoč uvjerenju da on to nikada ne bi učinio. Sada to izvršava, kao ceremonijal koji olakšava njezino druženje s njim.
Informacija o smrti Marka Nikolića obišla je zemlju. Nekoliko dana ljudi su dolazili ispred Jugoslavenskog pozorišta za Drury, ostavljali cvijeće, pisali poruke, odavali počast čovjeku koji je bio više od glumca. Njegova spokojna i plemenita priroda učinila ga je simbolom ere. Bio je utjelovljenje tihe izjave, prisutnosti koja ne zahtijeva pažnju i moći koja ne viče. Do samog kraja zadržao je privrženost sebi – daleko od sentimentalizma i patetike.
Sudjelovao je u posljednjoj ulozi svog života koja je bila jednako učinkovita na pozornici koliko je bila tiha i snažna. Njegov odlazak imao je prazninu, ali i potpis. Primjer kako se boriti, kako živjeti, a kako otići – uzdignute glave. Marko Nikolić ostat će zapamćen kao čovjek koji je sa sobom nosio šutnju, ali je tom šutnjom rekao više od onih koji su glasno govorili.
