Godine 1922. otkrivena je Tutankamonova grobnica, a istraživanje je financirao Lord Carnarvon. Tragično, Lord Carnarvon je umro nedugo nakon otvaranja grobnice. Uzrok njegove prerane smrti bio je ubod komarca koji je nenamjerno zadobio dok je istraživao grobnicu. Nažalost, tijekom brijanja, Lord Carnarvon je slučajno pogoršao ugriz, što je dovelo do ozbiljne infekcije. Vijest o ovom nesretnom događaju brzo se proširila, pa je nastala zloglasna legenda o Tutankamonovom prokletstvu, prenosi National Geography.
Osim Carnavona, pojedinci pogođeni zloglasnom Tutankamonovom kletvom bili su George J. Gould I, koji se razbolio od groznice i preminuo nakon posjeta grobnici, egipatski princ kojeg je tragično ustrijelila vlastita žena nakon posjete grobnica i Carnavonov polubrat, koji je nažalost podlegao sepsi nakon kirurškog zahvata. Vrijedi napomenuti da je Howard Carter, istraživač odgovoran za otkriće grobnice, također uvršten na ovaj popis, iako je važno spomenuti da je živio još 16 godina nakon otvaranja grobnice.
Prema Jennifer Wagner, egiptologinji sa Sveučilišta u Philadelphiji, stalna je pojava pronaći insekte, plijesan i bakterije unutar granica svake grobne komore starog Egipta. Ovi organizmi su se nakupljali tijekom nekoliko tisućljeća. Nova otkrića iz laboratorijskih eksperimenata pokazuju da su određene drevne mumije imale plijesan, uključujući prisutnost dviju potencijalno štetnih vrsta poznatih kao Aspergillus niger i Aspergillus flavus. Ove plijesni imaju sposobnost izazvati štetne reakcije u dišnom sustavu, poput stvaranja krvnih ugrušaka i unutarnjeg krvarenja.
Bitno je napomenuti da su osobe s kompromitiranim imunološkim sustavom posebno osjetljive na smrtonosne učinke ovih toksina. Postoji mogućnost da su određeni grobovi mogli biti naseljeni dodatnim bakterijama koje zaraze pluća, uključujući Pseudomonas i Staphylococcus. Znanstvenici su također otkrili amonijak, formaldehid i sumporovodik. Ovi plinovi, kada su prisutni u značajnim količinama, mogu izazvati iritaciju očiju i nosa, kao i simptome slične upali pluća. U rijetkim se slučajevima znalo da te tvari čak dovode do smrtnih ishoda.
Istraga o smrti lorda Carnarvona sugerira da se njegova smrt ne može pripisati isključivo otrovima. Čak i prije susreta s Tutankamonovom grobnicom, Carnarvona je mučila kronična bolest. Da je bio izložen opasnim bakterijama i plinovima prisutnim u grobnici, njegova bi smrt nastupila mnogo brže nego što se zapravo dogodilo. Prema De Wolfu Milleru, cijenjenom profesoru epidemiologije na Sveučilištu Hawaii, sasvim je moguće da je Lord Carnarvon zapravo bio sigurniji unutar granica grobnice nego izvan nje. Iako on možda ima rezerve prema izvoru bakterija unutar grobnica, ne može se poreći da čak i uz našu modernu tehnologiju, otkrivanje ovih drevnih počivališta još uvijek predstavlja određenu razinu rizika. Uvijek postoji mogućnost da arheolozi tijekom procesa nesvjesno udahnu neke bakterije. Međutim, vjerojatnost da će to rezultirati smrtnim ishodom iznimno je minimalna.
