Brojne knjige posvećene su porukama koje je otac Tadej preneo srpskom narodu. Otac Tadej je kroz svoje propovijedi dosljedno isticao duboki značaj duševnog stanja u oblikovanju naših života, ističući vrline smirenosti i ushićenja. Ogromna moć skrivena u našim mislima često izmiče našoj svijesti; ostajemo nesvjesni izvanrednih podviga koji se mogu postići njihovim kanaliziranjem. Usmjeravajući svoje misli prema odgovarajućim ciljevima, imajući na umu njihovu brzinu bržu od svjetlosti, imamo potencijal za postizanje izvanrednih podviga na našem putovanju kroz život.
Mogućnost da idemo kamo god poželimo i bavimo se bilo kojom aktivnošću koju odaberemo nije jednaka pravoj slobodi. Prava sloboda, kako ju je Gospodin definirao, je oslobođenje od tlačenja naših vlastitih misli. To je stanje unutarnjeg mira, gdje čovjek nije zarobljen nikakvim mislima i živi u stalnom zajedništvu s božanskim. U tom stanju molitva postaje stalna praksa, a svakom zadatku pristupamo iskreno i pošteno. Molitva, rad i svaki aspekt našeg života trebaju biti integrirani u naše biće. Bitno je da se ne pridružujemo nepravednim ciljevima niti da se upuštamo u mentalni rat. Umjesto toga, trebamo težiti pomirenju sa svima i ne dopustiti da nas uvrede duboko pogađaju.
Umjesto da se gubimo u usporedbama s drugima, trebali bismo se usredotočiti na vlastite postupke i namjere, donose li oni utjehu ili osudu, oprost ili ljubav. Preusmjerimo misli prema sebi i onome što doprinosimo. Svaki prolazni trenutak i svaki korak kroz svemir nosi vrijedne lekcije za čovječanstvo, ne ostavljajući nijednu priliku za rast neiskorištenom. Prisutnost molitvenika u kućanstvu ima veliki značaj. Molitva ima moć privući božansku naklonost Božju, a njezin utjecaj osjeća svaki pojedinac koji živi u domu. Čak i oni koji su se možda duhovno udaljili mogu iskusiti njegov duboki utjecaj. Upravo je zato imperativ stalnog molitvenog stanja.
Usmjeravajući svoje misli prema boljitku naših susjeda, naših sugrađana, naše zemlje i globalne zajednice, zaista možemo značajno utjecati, jer misli posjeduju ogromnu snagu i moć. Ako u vama postoji imalo tuge, to znači da se niste u potpunosti prepustili božanskom planu, čak i ako se onima koji promatraju izvana čini drugačije. Pojedinac koji svoj život usklađuje s Božjom voljom ne gaji zabrinutosti ili tjeskobe; umjesto toga, svoje potrebe i želje povjeravaju Bogu, prihvaćajući bilo kakav ishod. Čak i ako im se zahtjevi ne udovolje, oni ostaju spokojni, kao da su već dobili ono što su tražili. Danas nas može jedan pojedinac uvrijediti, ali tko zna tko će to učiniti sutra. Ključno je da ne dopustimo da nas progutaju te uvrede. Umjesto toga, moramo težiti održavanju unutarnjeg mira i ne uzimati te uvrede k srcu. Odbijajući dopustiti da to utječe na nas, čuvamo svoj mir i pokazujemo drugima da nas nije lako isprovocirati.
Ptice misli posjeduju urođenu slobodu da lebde kroz golemo prostranstvo našeg uma, i dok nemamo snage obuzdati njihov let, odluka da im pružimo utočište unutar granica naše svijesti isključivo je pod našom kontrolom. Ne postoji sila ili oružje koje se može mjeriti sa snagom ljubavi; stoji kao najmoćnije oružje koje postoji, sposobno prouzročiti rušenje svega ostalog. Čin zabrinutosti je štetan jer ne samo da crpi našu energiju, već nas također zarobljava u zamršenu mrežu samovažnosti, ponosa i nevjerice u brojnim prilikama. Nisu drugi ti koji nam uzrokuju nevolju, već je mi sami sebi nanosimo. Često pogrešno vjerujemo da zlonamjernost postoji izvana, neprestano nas okružujući. Međutim, kad bismo bili lišeni unutarnje zloće, ona se ne bi mogla zakačiti za nas.
Utjecaj naših misli proteže se daleko izvan nas samih, utječući na samu strukturu naše okoline. Imperativ je da svjesno usmjeravamo svoje misli prema pozitivnosti kako bismo kultivirali osobni rast i stvorili bolji svijet. Kako bismo zadržali unutarnji mir, nužno je da oprostimo svim srcem. Iskrivljenost naše savjesti priječi očuvanje mira. Od ključne je važnosti umiriti svoju savjest širenjem oprosta svima. Bez ovog suštinskog čina, unutarnji mir ostaje nedostižan. Nadalje, sam život nema smisla u nedostatku ljubavi. U vremenima očaja i kada se podrška drugih čini uzaludnom, potražite utjehu u božanskom i dobit ćete pomoć iz neočekivanih izvora. Kada se suočite s prisutnošću zlonamjernosti, brzo intervenirajte s pokazivanjem snažne odlučnosti. Zaronite duboko u dubine svojih najskrovitijih misli i spriječite da se zloća uvuče u vaše srce. Budite oprezni da ne isprovocirate ili podlegnete njegovom utjecaju.
Odvojite trenutak da se opustite. Izbjegavajte se pretjerano opterećivati svjetskim poslovima, umjesto toga pronađite utjehu i sklad u svom odnosu s Bogom. Dopustite da se stvari odvijaju prirodno, bez pokušaja kontrole svakog ishoda. Naše misli oblikuju naše postojanje, definirajući kvalitetu naših života. Kada su naše misli spokojne i smirene, doživljavamo stanje unutarnjeg mira. Nasuprot tome, kada negativnost prožima naše misli, muči nas nemir. U nevolji se obraćamo roditeljima za vodstvo, a oni nesebično ulažu svoju ljubav i mudrost u ispunjavanje naših želja za našu vlastitu korist. Sve misli, bile one pozitivne ili negativne, temeljni su uzrok i dobra i zla, budući da smo inherentno stvoreni za obradu misli. Vrijedno je napomenuti da se naš utjecaj proteže izvan naše vlastite vrste, jer čak i biljni svijet posjeduje živčani sustav na koji mogu utjecati naše misli. U konačnici, svaki pojedinac žudi za osjećajem mira, zadovoljstva i privrženosti.
Transformacija nečijeg postojanja je u srcu pokajanja. Za pojedinca postaje imperativ obratiti se svećeniku ili susjedu od povjerenja i povjeriti mu nevolje koje narušavaju njegov unutarnji mir. Uključivanjem naših bližnjih u naše borbe, ne samo da nalazimo utjehu, već i skupljamo snagu da se suočimo sa životnim izazovima. Tražeći podrijetlo života, možemo steći snagu da u sebi njegujemo pozitivne misli. Gospodin će nas osnažiti da prihvatimo misli ispunjene dobrotom, jer te misli imaju sposobnost donijeti mir i utjehu u svaki aspekt našeg života. Imperativ je da prođemo kroz transformaciju. Milost, nebesku moć koja prožima sva područja, uključujući duše onih koji ozbiljno slijede Gospodina, izvor postojanja, daruje božansko. Mirna Božja bit raspršena je po svakom kutku kreacije.
Drevni spisi Starog zavjeta sadrže duboke riječi: “Dijete moje, predaj mi svoje srce.” Gospodin služi kao jedini izvor utjehe za nebeska bića, svece i sve one koji iskreno žude za Njegovom prisutnošću. On stoji kao jedinstveno utjelovljenje bezgranične božanskosti. Naš unutarnji mir je narušen kad se upustimo u mentalnu bitku s roditeljima. Zlonamjerni duhovi to iskorištavaju, potičući nas da počinimo djela nepoštovanja prema svojim roditeljima bez obzira na posljedice. Kao rezultat toga, oni stječu kontrolu nad nama, a mi pogrešno prebacujemo krivnju na druge. Ova spoznaja navodi mnoge pojedince da preispitaju svoj stav, iako su neki previše tvrdoglavi da to učine. Važno je zapamtiti da ono što posijemo to ćemo i požnjeti. Održavanje pribranosti je bitno. Bolje je podnijeti uvredu nego biti izvor uvrede. Kad podnesemo uvredu, Gospodin će nam dati potrebnu snagu i mir. Nasuprot tome, ako izbjegavamo doživljavati uvrede, naša nam savjest neće dati unutarnji mir. Naša savjest služi kao božanska procjena.
Gospodinovo ispitivanje usmjereno je na autentičnost naših srdačnih molbi za Njegovu pomoć. Dok smo izloženi brojnim izvještajima o uzornom životu i imperativu da na isti način vodimo druge, ostaje pitanje: možemo li doista postići tako uzvišen cilj? Postojanje koje doživljavamo na ovoj planeti izravna je manifestacija naših misli. Kvaliteta naših misli izravno je povezana s kvalitetom naših života. Gajenjem pozitivnih misli i upućivanjem dobrih želja našim prijateljima i neprijateljima, možemo svjedočiti pozitivnom utjecaju koji to ima na nas i one oko nas. Rijetkost je pronaći pojedince koji posjeduju osjećaj smirenosti i blagosti, kvalitete koje nam je podario Bog. Neka budemo blagoslovljeni obiljem na ovom zemaljskom planu, zahvaljujući prisutnosti ovih spokojnih i poniznih duša.
