Zahvaljujući društvenim mrežama neki pojedinci postaju jako popularni i imaju veliki broj pratilaca a jedna od njih je i Mahira Hajdarpašić koja je bila osoba kojoj su se svi divili a mnogi je sad osuđuju.
Ova pripovijest detaljno opisuje priču o Mahiri Hajdarpašić, ženi koja pokazuje koliko daleko ljudi mogu ići suočeni s najtežim izazovima. Gotovo 16 godina izdržavala je njega, Eseda, oboljelog od multiple skleroze, dok je ležao u svojoj bolesti. Njezin svakodnevni život karakterizirala je briga, predanost i stalna potraga za načinom kako ublažiti njegovu bol. Kupala ga je, hranila, a on ga je svaka dva sata pomicao kako bi spriječio dekubitus, vodila ga je u bolnice i tražila da ga spasi diljem svijeta, a da se ne mora ispričavati. Za nju se to nije smatralo teretom, već zadaćom koju joj je, kako je rekla, Bog povjerio. Esed je preminuo u drugom dijelu ožujka 2022., a Mahira je bio prisutan još dugo nakon toga.
- Živjela je sa sjećanjem na svoju ulogu majke, njegovateljice i temelja obitelji. Nije odmah razmišljala o novom ljubavnom partneru jer, kako je objasnila, nije imala energije ni vremena za romansu. Međutim, sudbina ima načina da pronađe rješenje za probleme koje čovjek ne očekuje. Otprilike pola godine nakon Esedove smrti, Mahira je srela Saladina Hajdarpašića. Okupljali su se u džamiji u ramazanskom periodu, na teravih-namazu. Prepoznali su da su povezani s nečim složenijim od jednostavne simpatije. Ta veza je prerasla u brak, a vjenčali su se 2023. godine. Umjesto očekivane pomoći, Mahira je naišla na neodobravanje okoline.
Ljudi su komentirali da se prebrzo pokrenula i da nije pokazala dovoljno tuge. Na te izjave nije šutjela. U jednom je trenutku planirala javno ispričati svoju osobnu priču. Kroz strofe i poruke opisala je novi brak kao da ne šteti Esedovom sjećanju, već da je to bio način nastavka njenog životnog smisla. Naglasila je da nikome nije uništila domove, da nije nanijela nikakvu bol, te da joj je Allah dao čovjeka koji je spreman prihvatiti nju, njenu djecu i sve ostalo što posjeduje. U tim je porukama opisala i svoju široku vjeru. Naglasila je da je ne zanima ljudski sud, jer samo Bog zna pravu istinu
. Njen povik je bio jednostavan: “Mahira najveći? Ja, Rabb, sve vidim i o svemu znam. Teško je bilo pojedincu prema kojem nisam imao milosti. Ove riječi su pokazale njenu sposobnost da oprosti i da ostane posvećena duhu uprkos nedaćama. Pridošlice njezine nove obitelji bile su uspješne. Sa Saladinom je razvila vezu temeljenu na ljubavi, poštovanju i povjerenju. Na njihovu prvu godišnjicu Mahira je svoje vrijeme posvetila Bogu i rekla: “Prvo sretno, ali važno je i na njihovu prvu godišnjicu.” Sve smo tolerirali. Bog ih blagoslovio što su nas sve okupili.
Ove su riječi bile dokaz njihove sposobnosti da prebrode oluje i stvore jedinstvo unatoč kritikama. Posebno su dirljivi iskazi njezine djece. Oni su Saladina okarakterizirali kao čovjeka koji ih nikada ne bi nazvao “Mahirinom djecom”, umjesto toga, on je sebe nazvao “djecom”. Na njegov rođendan djeca su mu napisala pismo koje je ostavilo značajan utisak na mnoge. Unutar njega prioritet su dali konceptu da se obitelj ne temelji samo na krvnim vezama, već i na osjećaju zajedništva i ljubavi. Cijenili su ga što ih je svakodnevno birao, ali i pružao im sigurnost i udobnost koja im je dugo nedostajala.
Njihove su riječi bile izravne: „Znamo da to nisi morao učiniti, ali jesi“ – birao si nas svaki dan. Na tome smo Bogu zahvalni i molimo Allaha da vas počasti svim vašim dobrom. Mahira smatra da je Saladin poznata osoba koju svi prepoznaju po dobroj naravi. On je čovjek koji od svih traži ispriku, ustaje rano ujutro kako bi pomogao oko prijevoza do škole, pokušava svima pojednostaviti svakodnevni život. Njegova predanost i spremnost da prihvati sav Mahirin životni sadržaj učinili su ga temeljem nove obitelji. Ova pripovijest nije samo kronika predanog odnosa.
Pripovijest je to žene koja je iskusila bol gubitka, ali je ipak zadržala svoje dostojanstvo. Pripovijest o vjeri, ljubavi i borbi za održanje života. Mahira pokazuje da nije loše ponovno voljeti, niti je sramotno krenuti naprijed, nakon što ste sve posvetili samo jednoj osobi. Danas Mahira živi u slozi, okružena ljubavlju i poštovanjem. Onima koji kritiziraju i opraštaju, ona jednostavno odgovara – Bog je arbitar, a oni koji govore neka drže jezik za zubima. Njezina je poruka izravna: najveća snaga nije u sposobnosti voljeti unatoč najvećoj boli, nego u sposobnosti da se to čini. Danas je prisutna, ali je još uvijek ranjena. Njezin narativ je izjava da, nakon dugog razdoblja tame, dan ipak može doći.
