Svi mi mislimo da slavne ličnosti žive neke nevjerovatne živote. Za mnoge je to zapravo relativno normalan život ali na višoj nozi i sa više pažnje, a neki žive stvarno neobične živote kao iz romana.
Miki Jevremović je ime koje se obično povezuje s glazbenom poviješću bivše Jugoslavije, ali i sa životima ljudi koji su pratili njegovu glazbenu karijeru, njegovim borbama s emocijama i njegovom neobičnom, emocionalnom iskrenošću. Unatoč rastućoj popularnosti, njegov put do uspjeha nije bio nimalo gladak. Glazbenu karijeru započeo je kao dijete, a prvi nastup imao je u Narodnom kazalištu u Požarevcu, gdje je već imao reputaciju smjelosti i talenta. Iako je u početku svirao violinu, Miki je prepoznao da je njegova prava strast pjevanje.
Ta ljubav postala je stalni dio njegovog života, a glazba mu je bila i najveća podrška. Miki je odrastao u glazbenoj obitelji, oba njegova roditelja bila su pjevači u zboru, ali najveći utjecaj imala je njegova starija sestra. Sama je rekla da mu je “uvukla pjevanje u kožu”, a trenutak kada mu je sestra kupila gitaru postao je prekretnica u njegovom životu. Ovaj dar nije bio samo fizički, već i simbol vjere u njegove sposobnosti. Unatoč tome, Miki se sjećao da je njegov brat Zoran, koji je također bio talentiran za pjevanje, bio puno opušteniji i manje predan ozbiljnim glazbenim pothvatima.
Bratska veza, ispunjena ljubavlju, bila je obilježena različitim temperaturama, zbog kojih se Miki mogao u potpunosti posvetiti svom poslu. Unatoč tome što je Miki rođen u Požarevcu, preselio se u Valjevo s 13 godina. Iako je tamo kratko živio, ovaj grad je imao značajan utjecaj na njegove glazbene napore. Prve korake prema glazbenoj karijeri napravio je u Valjevu, gdje je kao amater pobijedio na profesionalnom natjecanju i dobio nagradu “Crvena košulja”, što mu je otvorilo vrata glazbenom svijetu.
- U tom razdoblju Miki je razvio i dubok interes za jezik i riječi, što mu je kasnije pomoglo u stvaranju pjesama koje su izražavale značajne osobne emocije i iskustva. Za Mikija je glazba bila više od profesije: to je bio način života i iskrena želja da svoje emocije prenese svijetu. Miki Jevremović imao je dubok interes za glazbu, ali je također imao ljubav prema svijetu koja je definirala njegov život. Njegova prva ljubav, koja mu je bila posvećena punih pet godina, bila je katalizator za mnoge njegove pjesme, uključujući “Suze na vjetru”, koju je napisao posebno za tu djevojku.
Kasnije je njegova kći Jelena napisala prvi glazbeni komad i nazvala ga po svom ocu, što je Mikiju dalo konkretnu ideju o konačnom odredištu koje ga je vodilo u život. Međutim, Mikijeve romantične veze nisu bile bez problema. Dugi i gorki brakovi, kao i razvodi, imali su značajan utjecaj na Mikija, ali je i dalje zadržao vjeru u ljubav. Priznajući svoje pogreške i nesigurnosti, Miki je otvoreno raspravljao o svom emocionalnom životu, što je često zapisivao u pjesme.
Na njegovu popularnu metodu utjecali su i njegov talent i njegov stav prema javnosti. Unatoč brzom prepoznavanju, popularnost ga nije privukla. Miki se prisjetio da je primio prvu isplatu još dok je bio na fakultetu, ali se osjećao nelagodno jer nije želio otkrivati svoje emocije. Nastavio je skladati i pisati pjesme, čak i dok su ga ljudi često povezivali s pjesmom “Pijem”, kako je kasnije priznao, pjesma je izvorno zamišljena prije nego što je zapravo počeo piti vino. Ironija pjesme “Pius” bila je u tome što je postala njegov najprepoznatljiviji zaštitni znak, međutim, u životu je bio puno opušteniji.
Uživanje u pjesmi i atmosferi koju je stvorio, posebno u Skadarliji, ostalo je jedna od najpozitivnijih uspomena u njegovom životu. Skadarlija je, kako je rekao, bila mjesto koje mu je pružalo slobodu, ali i mjesto koje je, kako se našalio, “zauzelo barem dvije kuće”. Kroz svoju glazbu i emocionalnu iskrenost, Miki Jevremović ostavio je trajan trag u životima brojnih pojedinaca, kao i u svojoj obitelji.
Njegova kći Jelena također je krenula umjetničkim putem njegovog oca, noseći sa sobom uspomenu na svog oca, koji joj je bio učitelj, vodič i pratitelj. Njegov život obilježili su ljubav, problemi s alkoholom, ali i značajna umjetnička postignuća, a sva su tragično završila. Miki je preminuo 13. siječnja 2017. godine, ostavljajući značajnu rupu u emocijama svih koji su ga cijenili i štovali. Njegova obitelj, posebno kći Jelena, neprestano ga prožima ljubavlju, a njegovo nasljeđe se prenosi kroz glazbu i poruke koje je ostavio za sobom. Unatoč priznanju za umjetnička postignuća, život Mikija Jevremovića obilježile su brojne poteškoće, i profesionalne i osobne.
Njegov brat, Zoran, govorio je o Mikijevom životu i aktivnostima koje su ga definirale, posebno o teškom razdoblju njegova života tijekom kojeg je Miki postao podstanar na Banovom Brdu, a njegovo zdravlje dovelo je do toga da se mora nositi sa stresom i alkoholom. Nažalost, taj stres doveo je do Mikijevog moždanog udara i njegove smrti, što je u obitelji izazvalo žaljenje, kao i neizbrisiv dojam svega što je postignut za glazbu i ljubav koju je bezuvjetno obasipao svojom obitelji.
