U našem narodu postoji veliki broj običaja i vbjerovanja a veliki broj njih se veže za gubitak bliske osobe to jest člana porodice. Mnog ne znaju na primjer šta treba da urade sa odjećom pokojnika.
Postoji duboko uvjerenje da stvari pokojnika mogu zadržati svoju energiju i potencijalno utjecati na one koji ih koriste. Ova tema isprepliće psihološku, duhovnu i praktičnu dimenziju, izazivajući mnoštvo emocija i promišljanja. Uvriježeno je mišljenje da posjedovanje ili nošenje stvari preminulih voljenih može dovesti do specifičnih posljedica. Vjeruje se da ti predmeti zadržavaju energiju preminulih, potencijalno ometajući njihov duhovni napredak. Stoga se često preporučuje da se osobne stvari pažljivo raspodijele ili doniraju onima kojima je to potrebno, bilo da su članovi obitelji, prijatelji ili dobrotvorne organizacije.
- Vjeruje se da ova praksa, ukorijenjena u raznim tradicijama i vjerovanjima, pomaže preminulima da postignu unutarnji mir i olakšava im prijelaz u zagrobni život. Osim duhovnih implikacija, postoji i praktičan razlog za oprez – predmeti mogu dugo vremena sadržavati bakterije, viruse i druge mikroorganizme, zbog čega se savjetuje temeljito čišćenje prije nego što ih drugi ponovno koriste. Dodatni značajan aspekt ovog istraživanja odnosi se na ideju da predmeti posjeduju ne samo fizičku energiju, već i emocionalnu i duhovnu energiju.
Ta se energija može manifestirati i kao pozitivna i kao negativna; u skladu s tim, mnogi pojedinci prijavljuju osjećaje straha ili nelagode kada posjeduju stvari pokojnika. Često se postavlja pitanje sigurnosti nošenja takvih predmeta i načina zaštite od potencijalno negativne energije, koju neki nazivaju karmom koja se prenosi preko predmeta. Ova energija ima sposobnost utjecati na emocionalno blagostanje, pa čak i na životne situacije onih koji dođu u kontakt s tim predmetima.
Nasuprot tome, posjedovanje stvari preminule osobe često izaziva duboke emocionalne reakcije. Takvi predmeti mogu evocirati sjećanja na voljene osobe, au određenim slučajevima mogu poslužiti i kao izvori tuge, nostalgije, pa čak i depresije, osobito kada se pojedinac nije spreman suočiti sa svojom tugom. U tim vremenima posjedovanje može postati emocionalni teret. Slijedom toga, dok postoji dilema o prikladnosti čuvanja ovih predmeta, preporučljivo je ne upuštati se pretjerano u čin posjedovanja.
Umjesto toga, često se predlaže da se ti predmeti doniraju ili dijele s onima koji bi mogli imati radosti i koristi od njih, jer to može olakšati put do prihvaćanja gubitka. Emocionalne dimenzije povezane s posjedom pokojnika nose duboke psihološke implikacije. Članovi obitelji i bliski prijatelji često osjećaju strah i nevoljkost da se pomire sa smrću, što može dovesti do pojačanih emocionalnih reakcija i komplicirati tugovanje. U određenim slučajevima, pojedinci mogu razviti tako snažnu privrženost objektima koji evociraju sjećanja na preminule da izgube dodir sa stvarnošću, potencijalno padajući u tešku depresiju ili doživljavajući druge mentalne probleme.
Iako otpuštanje ovih stvari može biti izazovno, to je često ključni korak u procesu emocionalnog iscjeljivanja i tugovanja. Važno je napomenuti da različite religije i duhovni sustavi imaju različita vjerovanja i rituale u vezi s pokojnicima. Na primjer, u pravoslavnoj tradiciji uobičajeno je preporučiti da se osobne stvari pokojnika očiste svetom vodom ili na drugi način pročiste kako bi se zaštitile od negativnih utjecaja. U islamskoj tradiciji postoji uobičajena praksa podjele imetka pokojnika, što služi kao znak poštovanja i pomaže u prijelazu duše u zagrobni život.
Ovi običaji i rituali naglašavaju nužnost postupanja s osobnim stvarima pokojnika s pažnjom, poštovanjem i pridržavanjem tradicije. Ovo sugerira da je pitanje zadržavanja i prijevoza pokojnikove imovine duboko zamršeno i inherentno osobno. Ona ne obuhvaća samo vjerovanja o energiji i karmičkim učincima, već služi i kao ogledalo psihološkog stanja onih koji ostaju. Pojedinci moraju pronaći vlastitu ravnotežu između poštovanja preminulih i očuvanja njihove mentalne dobrobiti.
Kako bismo došli do odluke koja potiče unutarnji mir i pomaže u procesu tugovanja, potrebno je uzeti u obzir smjernice stručnjaka, vjerske tradicije i vlastite emocionalne potrebe. Zbog toga, suočeni s gubitkom voljene osobe, postaje nužno prepoznati da je vlasništvo ili prijenos osobnih stvari složeno pitanje koje zahtijeva duboku pažnju, empatiju i razumijevanje kako za sebe tako i za druge. Uključivanjem u ovaj proces ne samo da se odaje počast uspomeni na pokojnika, već se također olakšava nečiji emocionalni oporavak i prihvaćanje života koji se nastavlja bez te voljene osobe.
