Danas vam donosimo ispovijest jedne mlade žene čiji je brak došao u krizu zbog stalnog prigovaranja njene svekrve sa kojom je živjela pod istim krovom. Njena priča je izazvala veliki broj reakcija.
Život pod istim krovom s nekim iz druge generacije može biti i blagoslov i prokletstvo, mlada žena u priči pokazuje koliko je teško održati sklad kada svakodnevica postane borba za poštovanje i prostor. U njezinom slučaju, to nije bila samo povremena svađa ili zabluda – bio je to niz godina provedenih u stanu koji nikad nije osjećala kao dom. Od dana udaje, kada se nakratko uselila svekrva Ljubica, pa sve do 7. godine zajedničkog života, nelagoda je bila stalna, a šutnja koju je odabrala za održavanje mira samo je povećavala ranu.
- Činilo se da je svakodnevnica stalni izazov strpljenja. Bilo je dovoljno da se prašina na TV-u ne primijeti ili da ručak kasni nekoliko minuta da se osjeti oštri ton svekrvine kritike. Njezin suprug Bojan, iako prisutan, uglavnom je podržavao suprugu. Njegov prijedlog da “pusti mamu” bio je pokazatelj da on neće imati rješenje za problem, umjesto toga, očekivao je da će mlađi muškarac napraviti mjesta starijem. Međutim, kako se prilagoditi kada njezin osobni osjećaj prihvaćanja iz dana u dan opada? Poseban teret bila je spoznaja da i njihova kći Lana nije bila porošena.
Dijete je svojom djetinjom iskrenošću prepoznalo podijeljenost u kući – prvo je bila prisutnost bake i oca, potom majke i vlastite individualnosti. Jedna od Lanninih ilustracija iz parka, koja uključuje samo njih dvoje, postala je bolan prikaz podjele. Kad je mlada djevojka jednog dana uz ispriku priznala da ju je baka označila kao razmaženu jer je tražila kolačić, njezina je majka shvatila da problem sada dijele obje. Kako bi pokušala izgladiti stvari, u pokušajima rasprave otišla je do Ljubice. No, umjesto razumijevanja, dobila je podsjetnik na teška vremena iz mladosti svoje svekrve i uvjerenje da su današnje mlade žene previše podložne prigovaranju.
Ove su riječi samo produbile jaz. Počela je maštati o usamljenom životu sa svojom kćeri, o mjestu koje će joj omogućiti da diše bez stalnosti i gdje će njezine greške biti dobrodošle, a ne kritizirane. Slične priče nisu rijetke. Portal “Blic žena” navodi da mnoge žene u Srbiji žive u zajedničkim domaćinstvima gde je odnos snahe i svekrve stalni izvor stresa. Psiholozi koje su posjetili istaknuli su važnost granica, otvorene komunikacije i jasne podjele obaveza kako bi se očuvalo mentalno zdravlje svih članova obitelji.
Članak “Politikin Magazina” na temu obiteljskih odnosa na sličan način završava serijom tekstova na temu emocionalnih potreba u odnosu na članove obitelji. Istraživanje koje prenosi “RTS” sugerira da žene koje se osjećaju zanemareno u svojim domovima imaju veću vjerojatnost za anksioznost i depresiju. Priča je zaključena kada se nakon godina nečinjenja konačno ohrabrila i izravno izjavila supružniku da više neće moći živjeti u takvom okruženju. Dala je rok ili pronaći rješenje za mir u kućanstvu ili otići s Lanom. Nije to bio rizik, već izraz duboke želje za zaštićenim područjem u kojem njihovo dijete neće biti izloženo stalnim kritikama.
Nakon duže šutnje, Bojan je ipak odlučio razgovarati s majkom. Njegove riječi, da mora počastiti svoju snahu ili naći novo prebivalište, bile su prvi pokazatelj da postoji put koji treba promijeniti. Preinake su se odvijale postupno, ali su bile vidljive. Ljubica se počela suzdržavati od primjedbi, ponekad bi joj čestitala ručak ili pomagala unuci u učenju. Bojanova prisutnost tijekom godine se povećavala, pokušavao je poslužiti kao oslonac svojoj supruzi koju je toliko čekao. No, rana osjećaja nepripadanja ostala je značajna, a pitanje gdje je kraj prilagodbe i gubitak sebe i dalje je aktualno. Ova generacijska neslaganja često se skrivaju iza zatvorenih vrata kućanstava.
Šira javnost s njima se susreće tek kada situacija postane otvoreni razlaz ili preseljenje, no većina njih šuti o svom nezadovoljstvu. Stručnjaci za obiteljske odnose zalažu se da ni stariji ni mladi ne smiju uvijek kapitulirati – samo međusobno poštovanje može omogućiti kompromis. Bez toga bi svaka generacija drugu doživljavala kao prijetnju vlastitom životnom stilu.
Upravo je to razlog zašto mnogi mladi oženjeni pojedinci danas radije žive sami. Za ovu ženu i njezinu kćer, iako se situacija donekle poboljšala, svijest o mogućim prekidima mira ostaje. Naučili su da je ponekad potrebno izgovoriti ono što se prije šutjelo, jer šutnja nije uvijek jednaka miru. Umjesto toga, to često znači jednostavno odgađanje sukoba.
