Ljudi vole da dijele svoja iskustva sa drugima i ranije su to radili sa svojim krugom prijatelja ili poznanika. Međutim od kada postoji internet i društvene mreže korisnici objavljuju ispovijesti koje svako može da pročita.
Supruga i ja smo se vraćali sa slavlja, bilo je već 2 sata ujutro, i putovali smo usamljenom, slabo osvijetljenom autocestom. U jednom trenutku, iznenada, auto se zaustavio. Nismo imali mobitele, jer su mobiteli tek bili u razvoju, a mi im nismo imali stalan pristup. Bilo je to mirno, tiho noćno okruženje i osjećali smo se pomalo nesigurno, ali nismo imali izbora nego čekati. I dok smo čekali, nismo uspjeli realizirati što se od nas očekivalo. Nakon otprilike sat vremena još uvijek smo sjedili u autu, iako je noć bila hladna i mračna, u daljini smo opazili vozilo. Kako se približavao, krenuo je prema nama, a iz vozila je izašao mladić star oko 25 godina i počeo s nama razgovarati.
- Predstavio se kao student i objasnio da nas je slučajno sreo. Bio je obziran i predložio da se odvezemo u grad jer nismo imali sredstava da pozovemo pomoć. Unatoč nedostatku znanja o njegovom prijedlogu, pristali smo ga prihvatiti. Pokušali smo biti obzirni, ali nismo željeli biti nepoštivani. Dali smo mu novac u znak zahvalnosti, on je to pristojno odbio rekavši: “Ja vam mogu pomoći, ne treba vam ništa drugo”. Nismo uspjeli shvatiti da će to biti samo početak nečega što ćemo nositi sa sobom cijeli život. Prošlo je godinu dana, a onda je supruga bolno prozvala.
Drhtavim glasom mi je preporučila da odmah počnem s vijestima. Bio sam potpuno nesvjestan njegovog značenja, pa sam bio zbunjen i nesiguran u ono što govori. Tek nakon što sam upalio TV, shvatio sam da je “student” kojeg smo zatekli na tom izoliranom mjestu zapravo opasni kriminalac, 35-godišnjak koji je osumnjičen da je počinio više razbojništava u različitim predjelima, pretežito šumskim, a noću je napadao vozače. Stekao sam saznanje da su njegove metode vrlo domišljate i da se vjerojatno tako ponaša i prema nama. Pretvarao se da je izgubljeni planinar ili turist koji ima problema i traži pomoć. Kad bi stekao povjerenje vozača, čak bi se trudio biti što ljubazniji, tada bi lako postao njihova žrtva.
Na kraju bi ih opljačkao, uzeo svu njihovu imovinu i ostavio ih bez ičega, što bi dovelo do potpunog uništenja i terora. A najstrašnije nam je bilo kada smo saznali da se za njim traga u nekoliko saveznih država. Mediji su o njemu izvještavali kao o lovcu, a njegov opis i metode postali su popularni. Osjećao sam se kao da je cijela okolina postala oblak straha, jer se nije znalo što nas je spriječilo da budemo njegova sljedeća žrtva. Možda se bojao nas dvoje, ili je moj visok stas možda utjecao na njega, ili jednostavno nije htio riskirati. No, to što nas nije pokrao za nas je bio značajan dar.
Ipak, pitamo se što nas je spasilo, zašto nije uspio dovršiti svoj naum prema nama. Možda je mislio da nas ne može lako prevariti, ili je možda mislio da je preopasno upustiti nas u napad. Nismo sigurni i možda nikada nećemo biti svjesni. Možda je imao malo obzira prema našoj nevolji ili je nešto u njegovoj filozofiji zanemarilo drugi smjer. No, imali smo sreću, veliku sreću, nije nas pokrao, a možda smo imali i sreće što nismo stradali. Danas, iako smo te noći bili fizički oslobođeni, vjerujemo da je to iskustvo na neki način djelovalo na nas.
Naučili smo biti oprezniji u životu, izbjegavati pretpostavke o drugima koje su naivne, čak i kada se čine dobronamjernima ili inteligentnima. Nikada ne znamo što se zapravo događa iza kulisa, pa su sada sve naše odluke promišljenije, opreznije. Unatoč svemu, jedino što ostaje je biti zahvalan što smo uspjeli preživjeti, jer ishod je mogao biti i drugačiji.
