Prevara u braku je danas skoro pa normalna pojava i vrlo često se mogu čuti priče o tome kako uglavnom muževi imaju ljubavnice sa kojima se provode ali na pamet im ne pada da se razvedu.

Razgovarat ćemo o uzrocima zašto muškarci nakon prevare često ostaju u braku, kao i o tome što žene trebaju uzeti u obzir kako bi donijele odluku koja je najkorisnija za njih i njihov emocionalni mir. Prevara se može smatrati ozbiljnom prijetnjom temeljima vjere i sigurnosti u posvećenoj vezi ili braku. Međutim, značajno je da mnogi muškarci koji su prevareni ipak ostanu u braku, što upućuje na pitanje: “Ako me voli, zašto me vara?” Ako me želi izbjeći, zašto me jednostavno ne ostavi?”
- Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, jer su uzroci ovakvog ponašanja obično složena kombinacija osjećaja, navika, briga i društvenih čimbenika. Ljubav i osjećaj emocionalne privrženosti mogu biti razlog zašto muškarci ostaju u braku unatoč tome što su ih prevarili. Mnogi ljudi još uvijek gaje ljubav prema svom partneru. Ona je roditelj njihove djece, osoba s kojom dugo žive, zajedno, dijele iskustva i svakodnevne rituale. Za njih prevara često nije znak želje za prekidom, već sredstvo za bijeg od tipičnih ili unutarnjih problema. Osim toga, prijevara nije uvijek rezultat nedostatka ljubavi, već može biti uzrokovana seksualnim uzbuđenjem i željom za novim iskustvima.
Neki muškarci ne traže zamjenu za svoju partnericu, već način da sami sebi potvrde da su još uvijek privlačni i sposobni za uzbuđenje. Ove osobe obično ne žele otići iz svojih obiteljskih života, već umjesto toga žele ispuniti vlastite emocionalne ili fizičke želje. Također, strah od posljedica može imati značajan utjecaj. Razvod je povezan s brojnim izazovima, uključujući financijsku nestabilnost, podjelu imovine, a često i gubitak komunikacije s djecom. Zbog te brige neki će muškarci nastaviti živjeti u braku unatoč činjenici da je veza postala manje ispunjavajuća, jer je jednostavnije nositi se s emocionalnom boli prevarene žene nego s potencijalnim učincima razvoda.
Za neke se varanje smatra zabludom koju žele ispraviti. Krivnja ih može potaknuti da pokušaju ispraviti stvari. U ovom slučaju žele uzdržavati svog supružnika, priznaju svoju pogrešku i spremni su uložiti napor da ponovno steknu vjeru. Nažalost, za mnoge je uzrok opstanka braka nakon prevare bila sebičnost i emocionalna nezrelost. Ovi muškarci žele sve – sigurnost svoje obitelji i užitak ljubavne veze. To je oblik bijega od stvarnosti koji uključuje manipuliranje emocijama obiju žena, bez uzimanja u obzir stvarnih posljedica njihovih postupaka.
Neki pojedinci ostaju predani braku zbog ljubavi prema svojoj djeci i obitelji u cjelini. Ne žele da njihovo vjenčanje izgleda kao “razbijena obitelj”, unatoč smanjenoj emocionalnoj vezi sa supružnikom, i dalje žele provoditi vrijeme s djecom i vjeruju da je bolje da obitelj ostane netaknuta. Što je prikladno da žena zna? Ključno je prepoznati da nije svrha muža da ostane, već ono što on sam izabere i što zaslužuje. Ako supružnik ne uspije pokazati istinsko kajanje i ne pokuša ponovno zapaliti povjerenje, njihov se “ostanak” neće smatrati dokazom ljubavi, već prije znakom kukavičluka.
Međutim, ako postoji istinska želja za promjenom, otvorena komunikacija i predani trud s obje strane, brak se može ponovno zapaliti, ali to ovisi o ženi: hoće li ili ne može oprostiti i prihvatiti iskustvo. U konačnici, odluka o ostanku ili odlasku trebala bi biti na ženi. Nije dovoljno da muškarac samo fizički živi u braku; ono što žena treba je partner koji je bira svaki dan, bez alegorija i misish osjećaja. Jer prava ljubav ne ostaje “lakše je”, nego umjesto toga ostaje jer želite biti tamo duhom. Varanje često ukazuje na muškarčevu dualističku prirodu: s jedne strane, uživa u uzbuđenju afere, a s druge strane, želi održati stabilnost i emocionalnu sigurnost obitelji i dugoročne veze.
To ne znači nužno da je prevara rezultat nedostatka ljubavi, već manjka emocionalnog razvoja i hrabrosti da se pozabavi vlastitim problemima. Za ženu je suočavanje s varanjem ogroman emocionalni teret. Ona je između patnje zbog izdaje i složenosti odluke isplati li se ponovno pokušati. Međutim, bitno je prepoznati da samo muškarčev istinski pokušaj i napor da ponovno zapali vjeru može omogućiti oporavak veze. Ako čovjek jednostavno izbjegava strah od posljedica ili želju da “održi ravnotežu između oba života”, to izbjegavanje ne znači ljubav, već bijeg od odgovornosti.
A žena treba imati na umu da ima pravo na odmor, mir i radost. Brakovi ne mogu opstati samo na papiru, bez povjerenja i predanosti iskrenosti. U konačnici, najvažnija odluka nije zašto bi on trebao ostati, nego želi li ga žena prihvatiti u ovim okolnostima ili ne. Svaka bi žena trebala imati partnera koji je bira bez zadrške, koji je cijeni i čuva i ne brine balansirati između ljubavi i izdaje. Odluku o budućnosti ove veze uvijek treba donijeti žena. Nije mu dovoljno samo ostati; bitno je da ostane pri srcu, djelima i odanosti.