Geni imaju jako veliku ulogu u našem životu a oni utiču kako na fizičke tako i na psihičke karakteristike. Naučnici su utvrdili da najviše gena djeca imaju od bake.
Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih pitanja jest: koliko zapravo svekrva, odnosno baka po ocu, ima utjecaja na unuke? Mnogi tvrde da su unuci „slika i prilika“ svojih očevih majki, dok drugi smatraju da genetika ne bira strane i da je naslijeđe jednakih proporcija sa svih strana obitelji. Genetičar dr. Sergej Kiseljov objašnjava da dijete nasljeđuje oko 25 posto svojih gena od bake, bilo da se radi o majčinoj ili očevih majci. Iako se to može činiti kao jednostavan matematički postotak, stvarnost je puno složenija.
Ljudski organizam sadrži milijarde stanica koje imaju DNK, a nasljedni materijal zapisan je u ovom genetskom kodu. Svaka osoba nasljeđuje pola svojih gena od oca, a pola od majke, no unatoč tome, kako se geni prenose, to nije ravnomjerno podijeljeno. Genetika je puno složenija, i ponekad se čini da određeni geni „preskoče“ jednu generaciju, pa se pojave tek kod unuka. Zbog toga se događa da dijete može više ličiti na baku ili dedu nego na vlastite roditelje, iako se čini da bi sve trebalo biti podjednako podijeljeno.
Genetika nije uvijek samo ravnomjerna raspodjela. Postoji razlika između naslijeđa od majke i oca, a ključ leži u X-kromosomu. Majčina majka, odnosno baka po majci, prenosi X-kromosome i na unuke i na unuke, bilo da su oni dječaci ili djevojčice. S druge strane, očeva majka, odnosno svekrva, prenosi X-kromosom isključivo na unuke. Dakle, dječaci naslijeđuju Y-kromosom od svojih očeva, dok djevojčice naslijeđuju X-kromosom, pa tako ponekad može doći do situacije da se djevojčica više sliči na baku po ocu nego na majku. Iako to nije uvijek pravilo, genetika u ovom slučaju igra svoju ulogu.
- Još jedan aspekt koji igra značajnu ulogu u nasljeđivanju osobina od bake i djeda je prisutnost dominantnih i recesivnih gena. Na primjer, ako je baka imala plave oči (što je recesivni gen), a djed smeđe oči (što je dominantni gen), velika je vjerojatnost da će djeca imati smeđe oči. Međutim, ako je recesivni gen za plave oči „sakriven“ u genetskom kodu, može se pojaviti tek kod unuka. To znači da unuk ili unuka mogu imati plave oči poput bake, iako niti majka niti otac nemaju tu osobinu. Ovo pravilo vrijedi i za mnoge druge osobine, poput boje kose, građe tijela, a čak i za neke karakteristike ličnosti koje imaju genetsku osnovu.
Osim što se fizičke osobine prenose s generacije na generaciju, isto vrijedi i za predispozicije za određene bolesti. Iako prisutnost određenog gena ne znači automatski da će osoba razviti bolest, ona može nositi genetsku sklonost koja povećava rizik od oboljenja. Na primjer, neki geni mogu predisponirati dijete za razvoj dijabetesa, srčanih bolesti ili čak određenih vrsta raka. Svijest o obiteljskoj povijesti bolesti može biti ključna u prevenciji i ranom otkrivanju tih stanja, iako sama pojava bolesti zavisi od brojnih faktora, uključujući životne navike, okolinu, prehranu i stres.
S obzirom na sve ove genetske zakonitosti, mnogi roditelji, pa čak i bake i djedovi, iznenade se kada primijete da njihovo dijete ili unuk više liče na neku od njihovih baka, primjerice svekrvu, nego na njih same. Iako ovo može izazvati šalu ili čak ljubomoru u obitelji, znanstveno objašnjenje je vrlo jednostavno: budući da svekrva može prenijeti X-kromosom direktno na unuku, ova veza između njih je ponekad izraženija nego između majke i kćeri. No, to ne znači da baka „pobjeđuje“ u tom genetskom nadmetanju. Riječ je samo o posebnom obrascu nasljeđivanja koji određuju kromosomi.
Međutim, genetika nije jedini faktor koji oblikuje dijete i njegov razvoj. Iako je nasljedni materijal presudan, okolina također ima snažan utjecaj na osobu. Način na koji odrastamo, naš odgoj, komunikacija u obitelji, ljubav i podrška koju pružaju roditelji i okolina – sve to oblikuje dijete jednako kao i geni. Na primjer, dijete može naslijediti određene talente ili sklonosti od bake, poput ljubavi prema umjetnosti, ali ako ga roditelji ne podrže u tom smjeru, ta osobina može ostati neizražena. S druge strane, okolina može oblikovati karakter djeteta i pomoći mu da se razvije u nešto što nije nužno naslijeđeno genetski.
Na kraju, odgovor na pitanje „koje gene dijete vuče od svekrve“ nije jednostavan. Genetski, dijete nasljeđuje oko 25 posto svojih gena od svekrve, ali stvarnost je mnogo složenija. Genetika može donijeti snažan trag, osobito u slučajevima gdje se prenosi X-kromosom, a osobine kao što su boja očiju ili kose mogu „preskočiti“ generaciju i pojaviti se kod unuka. No, osim fizičkog izgleda, geni od baka i djedova mogu donijeti i predispozicije za razne bolesti. Iako njihova pojava nije garantirana, može povećati rizik.
Na kraju, svako dijete je jedinstvena kombinacija gena i životnog okruženja. Nema smisla tražiti „čije je više“ – jer djetetovo lice i karakter nose tragove svih koji su došli prije njega. Genetika daje samo osnovu, dok su iskustva, ljubav i podrška obitelji ti koji čine da taj trag postane prepoznatljiv i jedinstven.
