Genetika igra jako veliku ulogu u našem životu i poznato je da određene osobine ali i sklonosti prema nekim oboljenjima možemo naslijediti od svojih predaka. Danas govorimo o tome šta dijete nasljeđuje od očeve majke.
Stara legenda koja kaže da kada se vjenčate ne uzimate samo supružnika, već i cijelu njihovu obitelj, točnija je nego što se mislilo. U trenutku kada se dijete rodi, to je ujedno i sjedinjenje roditeljstva, uključujući bake i djedove, koji svojom prisutnošću ostavljaju značajan utjecaj na genetski fond. Znanstvena istraživanja pokazuju da dijete u prosjeku dobiva 25% svojih gena od svoje bake. To ne znači da je potomak ili potomak samo sličan svojoj baki, već da njihov genetski kod uključuje različite osobine koje mogu potjecati iz različitih dijelova podrijetla. Genetski materijal je ravnomjerno raspoređen, slično špilu karata, pri čemu svako dijete dobiva jedinstvenu kombinaciju gena.
Zbog toga se u istoj obitelji često rađaju djeca različitog izgleda, karaktera ili zdravstvenih problema. Proslavljeni genetičar iz Rusije, Sergej Kiseljov, navodi da je nemoguće unaprijed znati koje će osobine naslijediti potomci. Dominantni i recesivni geni imaju značajnu ulogu: na primjer, gen za smeđe oči često potiskuje gen za plave oči, međutim, ovaj gen se može ponovno pojaviti u sljedećoj generaciji. To uzrokuje da djeca posjeduju osobine koje nalikuju precima koje nikada nisu susreli, te osobine vraćaju osobine koje su bile zaboravljene u sadašnjosti i koje su stoga prisutne. Također, zanimljivo je kako se funkcije bake po majci i bake po ocu razlikuju u genetskom nasljeđu.
Naime, dok majka ima jednak genetski sastav svih unučadi, otac samo prenosi svoj X kromosom ženama. To implicira da sinovi neće imati njezin X kromosom, međutim, unuci mogu izravno primiti njezino genetsko nasljeđe. To je dodatno zakompliciralo proces gena, ali je u isto vrijeme pokazalo koliko su zamršene veze među obiteljima. Unatoč očitoj složenosti genetike, slično je slagalici da je svaka komponenta pozicionirana. Djeca će često nalikovati starijim rođacima koji su davno umrli ili će pokazivati sklonosti vezane uz zdravlje koje se nisu manifestirale mnogo generacija.
Upravo je to razlog zašto je danas sve popularnije genetsko testiranje koje roditeljima omogućuje da prepoznaju potencijalne opasnosti za svoju djecu od nasljeđa gena. Na primjer, dokumentirano je da se geni povezani s rakom dojke mogu naslijediti s bake na majku, a zatim na unuku. Ako se otkrije gen povezan s bolešću, vjerojatnost razvoja bolesti može biti čak 80%. Međutim, ti isti geni prisutni su i kod muških pojedinaca, iako se bolest kod njih možda neće manifestirati. To ne znači da nisu nositelji – gen se može prenijeti i iz njih se mogu pojaviti djeca. To pokazuje da genetske bolesti nemaju jednu generaciju koja ih zaustavlja, već se mogu pojaviti kasnije.
- Zbog toga se znanstvenici sve više bave preventivnom genetikom. Provođenjem genetskog testiranja i analizom genetskog materijala rano se mogu prepoznati čimbenici rizika, što bi omogućilo promjene u načinu života i rano postavljanje dijagnoze. Stručnjaci s Instituta za genetičko inženjerstvo i genetička istraživanja u Beogradu tvrde da genetika nije oblik osuđivanja. Slično je karti, a ruta kojom idemo ovisi o našim životnim odabirima, prehrani, tjelesnoj aktivnosti i emocionalnom okruženju. Međutim, genetika nije povezana samo s opasnošću i rizikom, ona je također odgovorna za stvaranje ljepote i neobičnosti. Dijete može zapaziti boju bakinih očiju, način na koji hodaju ili jednostavan osmijeh koji podsjeća na tetu. Ovi detalji olakšavaju očuvanje obiteljskog nasljeđa.
Preko sitnih detalja koji se prenose generacijama, kao što su geste, izrazi lica ili način govora, obitelji se i dalje povezuju tijekom vremena. Psiholozi smatraju da ovo poznavanje obiteljske povijesti ima pozitivan učinak na razvoj djeteta. Djeca koja su svjesna svoje pripadnosti širem narativu često imaju veći osjećaj pripadnosti i stabilnija su. Kroz priče o precima i druge priče djeca se uče cijeniti prošlost i tradiciju, ali i prepoznati vlastitu individualnost. To olakšava emocionalnu vezu između generacija koja pomaže u održavanju obiteljske povezanosti.
U konačnici, unatoč činjenici da dijete posjeduje 25% bakinih gena, na njegovu osobnost i sudbinu prvenstveno utječe više faktora. Genetika igra značajnu ulogu, ali ono što je dijete također proizlazi iz ljubavi koju prima, okruženja u kojem živi i vrijednosti iz kojih uči. Novi početak je mješavina onoga što već postoji i onoga što će tek doći. U očima mlađih spojeni su sjećanje na pretke i želja za budućnošću u jednu, mješavinu obiteljskih veza koje se prenose s roditelja na dijete.
