Nauka o nasljeđu pruža fascinantan uvid u to kako smo povezani sa svojim korijenima. Ova veza seže daleko od naših neposrednih roditelja, otkrivajući složen i zamršen genetski pečat koji nosimo od mnogih predaka.
Genetika je izuzetno zanimljiva oblast nauke koja nam omogućava da shvatimo koje osobine možemo naslijediti ne samo od svojih roditelja, već i od svojih daljih predaka. Naši preci su često govorili da se vjenčanjem za nekoga zapravo vežete za cijelu njegovu porodicu.
- Ovo nije bila puka metafora za svakodnevne običaje i tradicije koje se prenose s koljena na koljeno, već je predstavljala i činjenicu da svako dijete posjeduje genetski materijal koji je obuhvatniji od one njegove neposredne prethodne generacije.
Kada nastane novi život, on nije isključivo kombinacija samo svojih roditelja, već je i nasljednik složenog genetskog sklopa koji uključuje oba djeda i babe. Genetika kaže da svako dijete u prosjeku naslijedi oko četvrtinu svojih gena od svoje bake. To znači da je unuk ili unuka dio nje same, ali ovo nasljeđe nikada nije jednostavno ili čisto.
Genetski materijal se dijeli i raspoređuje poput karata u špilu koji se stalno mijenja i kombinuje na nove načine, što za posljedicu ima to da svako dijete ima potpuno jedinstvenu genetsku kombinaciju. Zbog toga isto dijete u različitim porodicama može imati potpuno drugačiji izgled ili osobnost.
- Kao što ističe ruski genetičar i profesor molekularne biologije Sergej Kiseljov, nikada se ne može automatski pretpostaviti da će dijete imati isti genetski sklop, zdravstvene probleme ili fizičke odlike kao njihova baka.
Veliku ulogu u ovome imaju recesivni i dominantni geni. Dok je, na primjer, boja očiju često određena dominantnim genom za smeđe oči, recesivni gen za plave oči može preskočiti čitavu jednu generaciju i onda se iznenada pojaviti kod unuka. Zbog toga u nekim porodicama djeca poneku “propuštene” odlike svojih predaka, što je jasan primjer naslijeđa za koje se činilo da je zaboravljeno.
Jedan specifičan detalj je i kontrast između bake s majčine i bake s očeve strane. Dok baka po majci svoje gene podjednako dijeli sa svim svojim unucima, baka po ocu ima drugačiji obrazac nasljeđivanja jer se njen X hromosom prenosi isključivo na unuke.
Ovo implicira da su ženski potomci u vezi s tom stranom porodice povezani putem tog hromosoma, ali to ne umanjuje činjenicu da obje bake imaju značajan i važan utjecaj na genetski sastav svojih unuka. Ova objašnjenja su često vrlo složena, a stručnjaci genetsko nasljeđe često upoređuju sa slaganjem složenog puzzle-a.
Svaki gen ima svoje određeno mjesto, a konačna slika u potpunosti zavisi od toga kako se sve komponente slože. Zbog toga se povremeno dogodi da dijete liči na baku ili djeda koje nikada nije ni upoznalo, noseći fizičke odlike ili zdravstvene predispozicije koje potiču iz dalekih generacija.
- Prema člancima u publikacijama poput Blic Žene, sve je češća pojava da roditelji posežu za genetskim testiranjem kako bi prepoznali potencijalne opasnosti po zdravlje njihove djece. Posebno je važna analiza bolesti koje se prenose s roditelja na dijete.
Jedan od primjera je rak dojke u ženskoj liniji, koji se može naslijediti upravo od bake na majku, a potom i na kćerku. Ako je određeni gen prisutan, vjerojatnost razbolijevanja može biti i do osamdeset posto. Međutim, kod muške djece se isti taj gen neće nužno izraziti, iako je oni mogu prenijeti na svoju buduću potomstvo. Ostala zabrinutost roditelja proizilazi iz činjenice da genetske bolesti nemaju strogih generacijskih granica.
Lanac nasljeđivanja može ići putem bake-otac-kći, što može rezultirati pojavom simptoma kod unuke iako oni nisu bili prisutni kod njenog oca. Zbog toga liječnici savjetuju da svoje zdravlje ne treba temeljiti na spoljašnjim činiocima, poput odsustva bolesti kod neposrednih roditelja ili fizičke sličnosti s njima.
- Jedino detaljna genomska analiza može otkriti pravi genetski sastav i moguće rizike. Stručnjaci Instituta za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo u Beogradu naglašavaju kako moderna medicina ima ključnu ulogu u prevenciji bolesti.
Unatoč postojanju genetskih predispozicija, pravilnim načinom života, redovnim kontrolama i ranom dijagnozom mnogi rizici se mogu značajno smanjiti i ublažiti. Ovo omogućava da se naslijeđe shvati kao nešto s čime se može živjeti, a ne kao neizbježna sudbina. Kada ljudi razgovaraju o nasljeđu, obično se fokusiraju na zdravstvene probleme, ali genetika nudi i mnoge pozitivne strane.
Dijete može naslijediti bakinu bujnu kosu, njen prepoznatljiv smijeh ili specifičan način kretanja. U mnogim porodicama, upravo se u tim sitnim detaljima prepoznaje kontinuitet i povezanost. Sjećanje na pretke tako ostaje živo u očima, osmjehu ili čak naglasku unuka. Psiholozi potvrđuju da se kroz prenošenje ovih priča jača osjećaj pripadnosti i identiteta.
Kada djeca shvate da su dio nečeg većeg, dio duge tradicije i bogatog naslijeđa, ona počinju cijeniti tu povezanost i održavati je. Kao što je zabilježeno u Politikinom Magazinu, kulturološka navika da se geni doživljavaju i kao naslijeđe i kao veza s prošlošću pomaže u održavanju jakih porodičnih veza i prenošenju porodičnih priča s generacije na generaciju. Naravno, genetikom ne upravlja isključivo sudbina.
- Iako dijete dijeli četvrtinu svog genetskog koda s bakom, način na koji će se ti geni ispoljiti zavisi od bezbroj drugih faktora: okoline u kojoj odrasta, prehrane, fizičke aktivnosti, i što je najvažnije, ljubavi, podrške i odanosti koju dobija od svoje porodice.
Znanost nam jasno objašnjava da su geni samo potencijalni ishodi, a ne konačne presude. Upravo iz tog razloga roditelji imaju tako značajnu i aktivnu ulogu u oblikovanju zdravlja i karaktera svoje djece, nadilazeći čisto genetsko naslijeđe. Na kraju, možemo reći da je svaki novi život jedinstvena kombinacija prošlosti i budućnosti.
Za dijete, nasmijani djed može biti prisutan u njegovom hodu, dok mudrost bake može se ogledati u očima njegove majke. Genetika nam pokazuje da nijedan član porodice nije izolovan ili “odsječen” – svaki je dio jedne velike cjeline i svi zajedno učestvuju u stvaranju tog predivnog i zamršenog genetskog mozaika. Ta četvrtina bake u njenom unuku nije puki broj, već je priča o nastavku ljubavi, povezanosti i vječnog trajanja porodice kroz generacije.
