Psima smo uvijek računali godine u poređenju s našima – jednostavno rečeno, vjerovalo se da sedam ljudskih godina iznosi jednu pseću godinu. Danas vam otkrivamo neke debate po tom pitanju.
Svi koji su ikada imali psa imaju uobičajeno pravilo da se psećoj dobi jednostavno doda 7 kako bi se dobila ljudska dob. Taj izračun bio je jednostavan za pamćenje, lak za izvođenje i činio se dovoljno legitimnim da se godinama ignorira. Međutim, Danas.ba je napisao da je moderna znanost s vremenom pokazala da je formula netočna i da proces starenja kod pasa nije samo matematička operacija.
Unatoč činjenici da se obično pretpostavlja da je 10-godišnji pas “u srodstvu” s muškarcem u 70-ima, biologija i veterinarska medicina pružaju složeniji i točniji opis. U početku se usporedba prosječnog ljudskog životnog vijeka s životnim vijekom psa čini legitimnom. Ljudi obično imaju životni vijek između 70 i 80 godina, dok je tipičan životni vijek pasa između 10 i 13 godina. Iz tog partnerstva nastao je koncept množenja sa sedam.
Međutim, Danas.ba napominje da je problem kada se zanemare različiti načini odgoja, sazrijevanja i starosti pasa. Za razliku od ljudi, kanide imaju brz razvojni napredak tijekom prve godine života, ali stopa starenja će se kasnije značajno promijeniti. Veterinarski stručnjaci dugo se zalažu za ujednačenost starenja pasa. Prvo desetljeće njihova života karakteriziraju značajne fizičke i mentalne promjene koje ljudi svakodnevno doživljavaju. Za samo nekoliko mjeseci, štene će od potpuno ovisnog postati određeno samostalno, a tijekom druge godine već se smatra potpuno odraslim psom.
- Upravo je tu najveća pogreška popularne formule, jer su prve dvije godine sa psima značajnije od sljedećih. Osim brzine ranog razvoja, i drugi čimbenici imaju značajan utjecaj na proces starenja. Među najznačajnijima su veličina psa, pasmina, genetika, prehrana, razina aktivnosti i kvaliteta njege. Danas.ba navodi da psi malih pasmina poput čivava ili maltezera obično imaju dulji životni vijek od većih pasa, ali to ne znači da će stariti istom brzinom.
Veliki psi, poput rotvajlera ili njemačkih doga, iako obično imaju više snage, njihov metabolizam je također povećan, a njihove fiziološke karakteristike su brže. Upravo je razlika u veličini ta koja rezultira različitom dobi “ljudskih” pasa koja je zapravo ista. Na primjer, mali pas koji ima 2 godine biološki odgovara čovjeku koji ima otprilike 24 godine, dok veliki pas iste dobi ima manji broj “ljudskih” godina, ali njihova kasnija dob je brža. Kada mali pas napuni pet godina, očekuje se da će imati oko 36 ljudskih godina, dok je veliki pas u toj dobi već sposoban parirati čovjeku u 40-ima.
Do desete godine, razlika je već značajna – mali pas će imati sličnu biološku dob kao čovjek od gotovo 80 godina, dok će veliki pas imati biološku dob sličnu starijim osobama. U sredini članka, Danas.ba posebno navodi da ove razlike nisu samo teorijske, već imaju značajan praktičan utjecaj na svakodnevnu brigu o psima. Razumijevanje stvarne dobi kućnog ljubimca ključno je za prilagodbu prehrane, tjelesne aktivnosti i zdravstvene skrbi specifičnim potrebama psa.
Pas koji je biološki pri kraju života ne bi trebao imati isti stil hodanja ili režim prehrane kao mlađi pas, unatoč činjenici da se prema kalendaru možda ne čini da je navršio 70 godina. Današnja moderna veterinarska medicina pruža točnije metode određivanja dobi psa. Postoje jedinstveni kalkulatori za životinje koji uzimaju u obzir pasminu i veličinu, kao i online alati koji su zajednički razvijeni s biolozima i nutricionistima. Međutim, Danas.ba je izvijestio da nijedan kalkulator ne može u potpunosti zamijeniti individualnu procjenu zdravlja, ponašanja i razine energije psa. Svaki pas je jedinstven, sa svojim vlastitim načinom starenja.
Kako psi stare, njihovi tipični zdravstveni problemi se povećavaju. Među najčešćima su problemi sa zglobovima, gubitak vida i sluha, kao i promjene kognitivnog sustava, povećan rizik od pretilosti i srčanih bolesti. Prepoznavanje ovih simptoma u pravo vrijeme može uvelike poboljšati kvalitetu života psa. Kada vlasnik prepozna da njegov pas ima biološku dob od, na primjer, 70 ljudskih godina, bit će mu teže shvatiti potrebu za čestim odmorom, umjerenom šetnjom i opreznijom prehranom. Veza između ljudi i pasa, koja je prvenstveno emocionalna, postaje još značajnija kako ljudi odlaze u mirovinu. Tada su psi više ovisni o vlasnicima nego ikad prije.
Razumijevanje da pas ne “stari odjednom”, već prolazi kroz višestruke promjene koje su postupne, pomoći će ljudima da se ozbiljnije povežu i bolje razumiju svog psa. U konačnici, iako se legenda o sedam psećih godina tradicionalno prihvaćala kao apsolutna istina, Danas je očito da je to velika zabluda. Starenje pasa složen je proces na koji utječu brojni čimbenici, a ne jedno univerzalno pravilo. Ispravan stav prema psu ne ogleda se u metrikama, već u sposobnosti prepoznavanja njihovih potreba kroz sve životne faze.
