U Konjicu se na dan Svetog Stjepana dogodio vandalski čin, čija je meta bila pravoslavna crkva Svetog Vasilija Ostroškog. Incident se odnosio na skidanje srpske zastave s jarbola crkve, a izvedeno je pod izgovorom nacionalne i vjerske zabrinutosti. Ovaj čin uslijedio je nakon okupljanja pojedinaca koji su se predstavili kao “zabrinuti građani” i izrazili nelagodu zbog prisutnosti zastave.
Nakon okupljanja Bošnjaka kod crkve, na lice mjesta su stigli i pripadnici reda i mira. Međutim, umjesto da zaštite svetu građevinu, oni su na kraju dopustili uklanjanje zastave s hrama Svetog Vasilija Velikog, što je dovelo do razbježanja okupljenih pojedinaca. Nakon ovog događaja, srpska zajednica koja živi u Konjicu, iako malobrojna, izrazila je strepnju i nelagodu zbog tragične prošlosti grada. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata i građanskog rata 1990-ih, ovdašnji su Srbi podnijeli strahote masovnih ubojstava i terora koje su nad njima provodili kako ustaški režim, tako iu novije vrijeme domaći organi reda.
Jedini koji se usprotivio nedavnom vandalskom činu bio je Anis Kosovac, Bošnjak poznat po izgradnji spomen kapije u znak sjećanja na dječake Golubović i njihove roditelje. Na fotografiji snimljenoj ispred pravoslavne crkve Kosovac je od srca čestitao Božić svojim susjedima pravoslavcima i izrazio protivljenje incidentu.
– Hajde, štetočine male, pokažite mi što imate! I tako je održan strastveni govor protiv njega… Prijetnje smrću počele su pristizati putem više platformi društvenih medija, a lokalna Facebook grupa “Konjic jučer, danas, sutra” bila je primarni izvor ovih napada. Komentar unutar ove Facebook grupe pokazao je žarku čežnju da ga se temeljito porazi, osiguravajući da mu oba uha budu pokrivena. Jedan je komentator savjetovao: “Ako uzimate droge, bilo bi mudro promijeniti dobavljača! Smijem li vas pitati pod utjecajem koje ste tvari trenutno?
Anis Kosovac podijelio je svoja razmišljanja i mišljenja odgovarajući na njih putem različitih platformi društvenih medija. Prisutnost srpske zastave na našoj crkvi nedvojbeno je uznemirila preko dvanaest osoba. Ipak, bitno je naglasiti da je njegovo uklanjanje bilo strogo zabranjeno. E sad, postavlja se pitanje kakav će biti pravac djelovanja Bošnjaka u Srpskoj? Ovih deset pojedinaca se nedvojbeno suočava sa značajnim izazovima, kako osobno tako iu smislu dobrobiti Bosne. U situaciji koja je nalikovala onoj od prije četiri godine, Anis se našao kako stoji sam u gomili. U tom trenutku preuzeo je na sebe izgradnju spomenika za mlade dječake koji su brutalno ubijeni, hrabro izjavljujući: “Neću se prilagoditi društvenim očekivanjima.”
Nepodnošljiva mu je sama pomisao da su ta besprijekorna djeca zaboravljena, bez traga i sjećanja. Ovaj kosovski pojedinac u nastavku je izrazio prijezir prema onima koji ne vide važnost odavanja počasti svojim sugrađanima, bez obzira na njihova vjerska uvjerenja, koji su tragično izgubili živote. Izjavio je: “Stvarno je sramotno da se bilo tko protivi podizanju spomenika u spomen na te nevine žrtve. Smješteno u neposrednoj blizini Konjica, selo Bradina služilo je kao ozloglašeno mjesto ciljanog ubijanja Srba tijekom Drugog svjetskog rata u zloglasnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
