Glazbeni svijet doživio je nenadoknadiv gubitak 12. siječnja 1994. preranom smrću Gorana Ipe Ivandića, kultnog rock bubnjara. Njegova iznimna vještina odigrala je značajnu ulogu u donošenju grupe do slave. Tragično, preminuo je u dobi od 39 godina, ostavivši prazninu na glazbenoj sceni koja se nikada ne može ispuniti. Rođen 1955. u Varešu, kasnije se s obitelji preselio u Sarajevo. Tijekom 1970-ih, on i njegovi prijatelji postaju članovi glazbenog odjela Pionirskog doma Boško Buh. U slobodno vrijeme osnovali su bend Crossroads i udružili sredstva za nabavu glazbenih instrumenata. Slijedeći “sustav” naveden u pismu, Ipet je određen za bubnjara.
U prvom i završnom kolu Ipe je preuzeo ulogu “Bijelog dugmeta”. Povremeno bi napustio ovaj položaj ili pod prisilom ili svojom voljom. Goran je svojim iznimnim udaraljkaškim umijećem svirao neviđenom žestinom. Atmosfera bi se naelektrizirala kad god bi nastupio, plijenivši pažnju svih u prostoriji. Služio je kao pokretačka snaga benda, zaradivši mu široko divljenje. Nažalost, ova ogromna popularnost uzela je danak u njegovom privatnom životu, na kraju ga je svladala.
Ovaj introvertirani i suzdržani mladić nije aktivno tražio probleme, već se našao upleten u njih pod utjecajem drugih. Tijekom nekoliko godina, Ipet se suočio s brojnim izazovnim trenucima koji su u konačnici doveli do njegove prerane smrti. Njegov se život ugasio, a okolnosti njegove smrti ispitala je beogradska policija. Službeni je zaključak bio da je riječ o samoubojstvu, no njegovi bliski ljudi, među kojima su i kolege, supruga Dragana i Bebek, oštro su se ne složili s tom tvrdnjom.
Nesrećom se našao u sobi na 6. katu spomenutog hotela. Protiv svoje prosudbe, otvorio je vrata i susreo se sa skupinom nepoželjnih pojedinaca. Međutim, enigma oko njegove prerane smrti ostaje neriješena, čak i nakon toliko vremena. U takvim burnim vremenima malo tko je obraćao pažnju na ovog iznimnog glazbenika. Izvanredni jugoslavenski i bosanskohercegovački perkusionist, poznat kao “mađioničar” u svojoj struci, sahranjen je u predgrađu Beograda, na groblju “Orlovača”. Lociranje posljednjeg počivališta ovog pojedinca postalo je izazovan zadatak, jer njegov nadgrobni spomenik nosi ime Goran Ivandić, izostavljajući svima poznati nadimak Ipa. Nadalje, od 2001. godine pokopan je uz svog svekra Bogoljuba Tešića na zajedničkoj parceli koju krasi mramorna ploča.
