U savremenom vrtlarstvu, gdje se mnogi trude da uzgajaju zdravo voće i povrće bez hemijskih sredstava, jedan od najvećih izazova predstavljaju štetočine koje mogu u roku od nekoliko dana uništiti mjesecima pripremane usjeve.
Smrdibuba – štetnik koji na prvi pogled izgleda bezazleno, ali u stvarnosti predstavlja ozbiljnu prijetnju bilo kojem vrtu. Njeno prisustvo često ostaje neprimijećeno sve dok ne bude prekasno, a njen efekat na biljke može biti katastrofalan. Srećom, postoje učinkovite, humane i ekološki prihvatljive metode kako se nositi s ovim problemom, bez da se koriste agresivni insekticidi koji štete i tlu i korisnim insektima.
Smrdljiva stjenica, poznata i kao štetočina iz porodice Pentatomidae, spora je, smeđa i naizgled neugrožena – ali iza tog mirnog izgleda krije se pravi parazit koji se hrani sokovima biljaka. Ubacujući svoj proboscis u stabljike, listove i plodove, ovi kukci izvlače vitalne tečnosti koje su neophodne za rast i razvoj biljaka. Posljedica je brzo venuće lišće, deformisani plodovi, gubitak okusa i smanjenje prinosa.
U ekstremnim slučajevima, biljke izgledaju kao da su pogođene sušom ili virusom, iako je uzrok zapravo mali, ali uporan štetnik. Osim toga, smrdljive stjenice imaju izuzetnu sposobnost prilagodbe – one lako preživljavaju promjene temperature, pritisak insekticida i čak nedostatak hrane, što ih čini posebno teškim protivnicima za vrtlare.
Kao što im i ime kaže, ove stjenice imaju izrazito neugodan miris koji oslobađaju kada se osjete ugroženima. Taj miris, koji podsjeća na ustajalu gumu ili raspadnuti orah, proizvode kao mehanizam odbrane protiv grabežljivaca – ptice, paukovi i drugi prirodni neprijatelji ih izbjegavaju.
- Međutim, za ljude taj miris predstavlja dodatni problem, posebno ako se pokušaju ukloniti ručno. Zato se preporučuje da se nikada ne stiskaju prstima – ne samo zbog mirisa koji se teško uklanja sa kože, već i zato što tako možete oštetiti biljku na kojoj se nalaze.
Osim toga, njihov prisustvo može odbiti i korisne insekte, kao što su bubamare i parazitske ose, koje inače pomažu u kontroli drugih štetnika. Još jedna opasnost po vrtlarstvo je njihova sposobnost prezimljavanja. Kada temperature padnu, smrdljive stjenice ne nestaju – one se jednostavno povlače.
Sakrivaju se u pukotinama zidova, ispod krovnih oluka, u prozorskim okvirima, šupama i garažama, gdje mogu ostati u stanju mirovanja i do osam mjeseci. Čim se pojavljuju prvi topliji dani, one se vraćaju u vrtove u velikim brojevima, često prije nego što vrtlari primjete.
- Zbog toga je ključno ne samo boriti se protiv njih tokom vegetacije, već i provoditi preventivne mjere tokom jeseni i zime – poput zatvaranja pukotina, čišćenja šupa i redovnog pregleda biljaka.
Posebno su osjetljive kulture poput jabuka, rajčica, feferon, graha i kukuruza. Smrdljive stjenice ubrizgavaju enzime dok se hrane, što uzrokuje smeđe mrlje, mekanje tkiva i gubitak ukusa – čak i ako plod izgleda vanjski neoštećen. U komercijalnim plantažama, to direktno utiče na profit, ali i u kućnim vrtovima može dovesti do velikih gubitaka, jer se oštećeno voće često ne može jesti.
Ako se tome doda i njihova izuzetno brza reprodukcija – jedna ženka može položiti i do 400 jajašaca tokom sezone – jasno je zašto je hitna intervencija neophodna čim se primijeti i najmanji trag njihovog prisustva. Umjesto da se koriste hemijski insekticidi koji ostavljaju ostatke na hrani i uništavaju korisne organizme, sve više vrtlara se okreće prirodnim rješenjima.
- Jedan od najučinkovitijih je domaći sprej na bazi češnjaka, octa, sapuna i eteričnog ulja. Potrebno je pomiješati litru vode, žlicu tekućeg prirodnog sapuna (bez mirisa), žlicu alkoholnog octa, tri zgnječena čena češnjaka i nekoliko kapi ulja mente ili lavande.
Smjesu ostavite da odstoji 24 sata, a zatim nanosite na zahvaćene biljke – posebno na donju stranu listova, gdje se kukci najčešće skrivaju i polažu jaja. Češnjak i menta privlače štetnike, dok sapun uništava njihov zaštitni sloj, čime ih onemogućavaju da se drže za biljku. Smrdljivi stjenici nakon toga brzo umiru, a biljke se regenerišu. Postupak se ponavlja svakih tri do četiri dana, a već nakon dva tjedna možete očekivati značajno smanjenje populacije i obnovu zdravlja vašeg vrta.
