Danas se prisjećamo jednog slučaja jezivog ubistva koji se desio u Srbiji prije nekoliko godina kada je jedan stariji čovjek zbog oglasa koji je dao izgubio život.
Ova priča o starijem čovjeku Slobodanu Zdravkoviću iz Njemačke, koji je tragično završio, uzburkala je javnost i dovela do pitanja koliko su stariji ljudi sigurni kada ostanu sami kod kuće. Nakon što je godinama bio samac i ništa, Slobodan je odlučio potražiti društvo koje bi razveselilo njegove starije godine. Odlučio je ne koristiti modernu tehnologiju jer mu je bila predaleko, već je odlučio iskoristiti ono što je već znao – objavio je obavijest u novinama.
U njoj je komentirao da posjeduje njemački mirovinski plan i prebivalište, da će biti iskren i stoga privlačan dobrim duhom. Nažalost, njegov apel za društvo postao je zamka za one bez moralnih uvjerenja. Tri žene su se javile na oglas, ali prva žena koja je prisustvovala zakazanom sastanku doživjela je visceralno iskustvo koje joj je zauvijek promijenilo život.
Vrata su bila djelomično otvorena, kuća je bila nered, a u dnevnoj sobi nepomično tijelo starijeg muškarca. U užasu i šoku, odmah je pozvala policiju. Kasnija analiza otkrila je da su počinitelji napali Slobodana metalnim predmetima, svezali mu ruke i zalijepili mu usta, nisu mu dali niti jednu priliku da se brani. Susjedi su ga okarakterizirali kao povučenog, ali dobrotvornog čovjeka, koji bi uvijek pozdravio i pomogao koliko god je mogao.
- Bio je netko tko je cijenio sklad i red, uvijek je održavao zaključana vrata, uredno dvorište i usamljen zvuk koji je prekrivao njegov dom. U svom dnevniku, koji je pronađen nakon zločina, dokumentirao je svaki slučaj mirovine, sve račune i interakcije s drugima. Taj dnevnik, prema izvorima Deutsche Wellea, bio je značajan trag u istrazi jer je pokazao posljednje dane njegovog života i razgovore koje je vodio. Istražitelji su prepoznali da je zločin namjerno planiran.
Napadači su vjerojatno prešli ogradu tijekom noći i ušli u kuću, iskoristivši muškarčevo vrijeme spavanja. Slobodan je dugi niz godina bio zaposlen u tvornici Mercedes u Zingenu, tamo je spajao automobilske komponente i tako primao skromne prihode. Posjedovao je nekretnine u Srbiji: kuću u Zaječaru i vikendicu uz rijeku Grlišku. To je možda navelo napadače da ga odaberu kao metu. List Blic izvijestio je da istražitelji nisu isključili mogućnost da su kriminalci znali za njegovu imovinu, a ta informacija dodatno podupire koncept da je zločin počinjen s namjerom oduzimanja njegovog novca.
Gerontološka djelatnica koja je jednog dana na putu do posla slučajno prošla kroz starije stanovnike tog područja pronašla je njegovo tijelo. Njezin opis događaja također je izazvao drhtanje kod policajaca na mjestu zločina. Rekla je da je ulaz bio prazan, a kuća izrazito tiha, što je dovelo do sumnje. Iako se još uvijek ne zna jesu li počinitelji išta uzeli, RTS je izvijestio da policija analizira ostatke i pregledava sigurnosne kamere u blizini.
Ova tragedija pokrenula je veće društveno pitanje – kako se odnosimo prema starijim osobama i koliko im zapravo pomažemo. Slobodan je bio samo jedan od mnogih koji su, posvetivši karijeru inozemstvu, bili sami u starosti. Usamljenost je postala tihi protivnik mnogih starijih osoba, a u njegovom slučaju želja za društvom postala je pogubna. Podaci Gerontološkog centra u Beogradu pokazuju da se u posljednjem desetljeću broj starijih osoba koje žive same povećao za više od 40 posto. To pokazuje ozbiljnost i rasprostranjenost problema.
U javnosti su se pojavile različite reakcije – od suosjećanja do ljutnje zbog neuspjeha društva da se pozabavi najugroženijima. Ljudi su na društvenim mrežama upućivali poruke opreza i suosjećanja zajednici, pozivajući zajednicu da se više brine o svojim starijim građanima. Mnogi su priznali da se ove tragedije mogu izbjeći ako se dodaju redovite revizije i posjeti starijim osobama koje žive same, ako se stvore lokalni programi socijalne podrške. Dok je istraga u tijeku, Slobodanova priča i dalje je simbol nepravde, ali služi i kao upozorenje svima da povjerenje i ljubaznost ne smiju biti oružje zlikovca.
Njegov slučaj, koji su prepoznali i srpsko i njemačko stanovništvo, pokazuje da se starije osobe ne smiju zanemarivati. Ne smatraju se teretom, već stupovima društva, čiji su životi i dostojanstvo jednako važni kao i svi ostali. U konačnici, sve to otkriva gorku istinu – samoća je štetnija nego što mislimo. Slobodan Zdravković tražio je ljubav i društvo, ali je susreo nasilje i smrt. Njegova sudbina trebala bi poslužiti kao upozorenje da svatko od nas može napraviti skroman korak – nazvati starijeg susjeda, posjetiti člana obitelji ili pomoći usamljenoj osobi. Jer poziv ili putovanje mogu spasiti čovjekov život.
