Tužna ispovijest jedne stare majke je privukla veliku pažnju i ljudi su u komentarima iznosili svoja mišljenja ali i slična iskustva. Pouka je da koliko god volite svoju djecu morate postaviti neke granice.
Iskrena ispovijest majke čiji ju je sin iskorištavao za financijsku potporu u kasnijem životu puna je dirljivih emotivnih nijansi. Nedavno smo raspravljali o smjernicama koje su psiholozi dali roditeljima odrasle djece, zaključivši da postoji pet stvari koje djeci ne treba davati, čak ni u teškim okolnostima, jer je mala vjerojatnost da će izraziti zahvalnost. Ovu izjavu ilustrira pripovijest žene čiji je sin, unatoč tome što je dobio sve što je posjedovala, sada odbija priznati u njezinim poznim godinama.
- U nastavku donosimo njezinu potpunu ispovijest: Nikad nisam puno tražio od života. Moja primarna želja je da moje dijete doživi sreću i zdravlje, da ostane nesvjesno gladi i neimaštine kao što sam ja bila u djetinjstvu. U dobi od 23 godine dočekala sam ga na svijet, ispunjena brojnim nadama i težnjama. Nažalost, moj suprug je rano napustio naše živote, tvrdeći da nije spreman za odgovornosti obiteljskog života. Od tada mi se više nije javljao. Od tada sve poslove obavljam sam. Osim toga, imao sam dva posla — čistio sam školu ujutro i nadzirao čišćenje kućanstva poslijepodne. Bilo je malo prilika za samorefleksiju.
Posvetila sam mu sve svoje resurse, osiguravajući najbolju odjeću, izlaske, privatne satove i podršku za koledž. Za mene to nije bio izazov, jer sam bila uvjerena da će jednog dana, kada postane samostalan, reći: “Mama, sad je vrijeme da se opustiš”. Međutim, taj dan na kraju nije došao. Danas se bližim 65. godini. Iako mi mirovina još nije opcija, čak i da jest, teško bih spajala kraj s krajem. Moj sin, koji ima posao, ženu i dijete, često kaže da je prezauzet i preumoran da bi ga posjećivao. Nije mi se javljao mjesecima. Kad mu pišem, njegovi odgovori su kratki i lišeni topline.
Dođe samo kad me nešto zamoli – bilo da budem jamac, da osiguram kredit, da potpišem dokumente u banci. Ipak, svaki put se glupo složim. Uostalom, “on je moj sin”. Ostajem u nadi da će se možda u tim trenucima sjetiti da sam još uvijek tu, željna ljudskog druženja, lijepih riječi, zagrljaja i da mi netko kruha donese. Ali suzdrži se od podsjećanja. Trenutačno mi se obraća samo kad mu treba pomoć pri plaćanju računa, a ja koristim svoja sve manja sredstva da platim njegove račune.
Moja mirovina je dodijeljena njemu, a ja nalazim utjehu pod dekom i kuham samo juhu iz kocke. Ona se bori da se pomakne, a on se ne raspituje o mom pristupu lijekovima. Tvrdi da “nema vremena”, ali nekako nađe vremena za kredit. Najbolniji aspekt nije nedostatak onoga što mi nedostaje, već to što sam sve posvetila njemu, a on me sada smatra nedostojnom čak i čaše vode. Kad ga sretnem u gradu, gleda u telefon kao da sam stranac. Naziva me “neka baba”, što pokazuje da me njegovo dijete ne prepoznaje. Ponekad se pitam: gdje sam pogriješio? Je li moja ljubav prema njemu prešla odgovarajuće granice? Jesam li ponudio previše od sebe?
Je li to posljedica moje nepokolebljive majčinske ljubavi? U ovom trenutku nalazim se sama u tihoj kontemplaciji i shvaćam da je moja uloga majke bila relevantna samo kada sam trebala svoje dijete. On više ne treba svoju majku; ostaje još samo potpis i financijska potpora. Osim toga, ja sam prestao postojati. Bez obzira na sve, ja nastavljam postojati. Bol mi ne donosi smrt; nego se pravim teretom pokazuje šutnja onih koje sam najviše cijenio.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i aromatičnim svojstvima, češnjak se smatra jednom od najstarijih ljekovitih biljaka, igrajući vitalnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću dugom pet tisućljeća, češnjak potječe iz srednje Azije prije nego što se proširio u različite dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža niz zdravstvenih dobrobiti. Istaknuti spoj u češnjaku je alicin, poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliku važnost jer se smatrao svetom biljkom.
Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a otkriven je i u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su konzumirali češnjak prije sportskih natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitku kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoje ljekovite prednosti. Zbog svojih kulinarskih i ljekovitih svojstava češnjak je neizostavan sastojak svakog domaćinstva i obroka.
Ima ključnu ulogu u prehrani, a djeluje kao začin gotovo svim vrstama jela. U modernom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a loš zadah možete ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
