Posljednjih dana je svima postalo jasno kolika je ljudska gromada prije svega bio pokojni Halid Bešlić a tek nakon toga i vanserijski pjevač čiji će hitovi živjeti vječno.
Razgovaramo o emocionalnom iskustvu koje je uslijedilo nakon sprovoda legendarnog pjevača Halida Bešlića. Groblje se pretvorilo u filmski set, tuga i suosjećanje u hrpi vijenaca i poruka koje su u njegovu čast izrazili njegovi pristaše. Sprovodu Halida Bešlića 13. listopada 2025. prisustvovala je velika masa ljudi koji su željeli izraziti svoje posljednje misli. Nakon sprovoda, sin Dina Bešlića posjetio je očev grob.
Tamo ga je dočekao tragičan, ali lijep prizor: ljudi su ostavljali cvijeće, vijence i emotivne poruke, odajući počast ovom proslavljenom glazbeniku. Ovaj trenutak predstavlja duboku povezanost između Halida Bešlića i njegovih štovatelja i štovatelja, ovi ljudi željeli su pokazati određeni stupanj poštovanja prema njegovom životu i trudu. Nakon sprovoda, menadžer Halida, Nedim Srnja, također je zahvalio gradu Sarajevu na njihovoj divnoj posljednjoj objavi na društvenim mrežama.
Na svojoj osobnoj Facebook stranici, Srnja je napisao: „Sarajevsko postignuće bilo je i svečano i spektakularno. U svojoj izjavi, Milošević je rekao sljedeće: ‘Sarajevo, moj grad, moj narode, hvala vam na pomoći, strpljenju i opremi, kao i ljudima koji su sudjelovali u planiranju i izvedbi sprovoda.’ Sprovodu je prisustvovalo između 50.000 i 100.000 ljudi, a brojni umjetnici, pjevači i zastupnici sudjelovali su u njegovoj posljednjoj proslavi. U sljedećim danima, grob Halida Bešlića postao je počast sjećanju i tuzi velikog umjetnika.
Jedan od prvih ljudi koji su posjetili pjevačev grob bio je glumac Emir Hadžihafizbegović, koji je ponovno potvrdio svoju dugogodišnju povezanost s pjevačem. Ovaj trenutak ne samo da potvrđuje izvrsnost Halida Bešlića kao čovjeka, već i duboku emocionalnu vezu koju je imao s brojnim ljudima iz kulturnog i umjetničkog područja. Ovim ponašanjem, Hadžihafizbegović je pokazao koliko su Bešlića cijenili i poštovali svi koji su poznavali kemiju. Dirljiv odlomak na groblju izražava zahvalnost…
Sarajlijama zbog načina na koji se osjećaju odaje počast pokojnom Halidu Bešliću, ali i široj javnosti oko sebe. Bio je šokiran prisutnošću velikog broja cvjetnih vijenaca i tuge, kao i dubokim poštovanjem koje je obuzelo ostale sudionike. Ovaj trenutak nije samo demonstracija značajnog gubitka, već i prikaz dugotrajnog utjecaja koji je Bešlić imao na kulturu i društvo općenito. Sam grad, koji je svjedočio spektakularnom finalu, još je jednom pokazao koliko cijene njegova postignuća, uključujući i Bešlićevu ulogu. Sarajevo je pokazalo najveću odanost gradu, scena na groblju vjerno prikazuje stvarnu udaljenost.
Dodatni tekst:
- Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnoj prehrani ljudi i jedan je od najpopularnijih deserta na planetu. Međutim, put njezina razvoja nije bio sasvim ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije tisuća godina u središte drevnih američkih kultura, svrha tvari značajno se razlikovala od današnje. Prvi koji su na značajan način koristili kakao bili su Maje, a zatim… Azteci, koji su od zrna kakaa stvorili piće pod nazivom “xocolatl”. Ovo piće izumljeno je kombiniranjem vode, začina i ljutih papričica. Nedostajala mu je slatkoća šećera, već je bilo namijenjeno kao gorko-slatko piće.
Ovo piće nije bilo samo redovito uživanje, već i slavlje u posudi. Smatralo se da povećava moć, jača tijelo, pa čak i daje božanske sposobnosti. Monarsi poput Moctezuma pili su ga svakodnevno, vjerovali su da će im pomoći u održavanju snage i fokusa. Međutim, kakao se nije smatrao samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaa koristile su se kao oblik plaćanja. Povijesni zapisi pokazuju da je 10 zrna bilo potrebno za kupnju piletine, dok je 100 bilo potrebno za kupnju male količine tkanine. U ovoj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i oblik plaćanja, simbol ponosa i vjerskog značaja.
Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu prepoznali neobično piće o kojem je riječ. Hernán Cortés i njegova posada prepoznali su… važnost dokumenta, pa su odlučili da ga demonstriraju europskom dvoru. Međutim, gorak okus nije se svidio Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – iskopali su začinjene sastojke i dodali šećer i cimet, što je proizvelo blaže i ugodnije piće koje je brzo postalo miljenik aristokracije.
