Demencija je teška bolest koja pogađa pripadnike starije populacije a za koju na žalost još uvijek ne postoji lijek iako smo svjedoci munjevitog razvoja tehnologije i nauke pa samim tim i medicine.
U rujnu prošle godine preminula je poznata srbijanska glumica Rada Đuričin, koju su proslavili brojni nastupi u raznim televizijskim serijama. Važno je napomenuti da je Rada bolovala od demencije, što je poslužilo kao početni znak njenog temeljnog zdravstvenog stanja. Njezina dugotrajna borba s demencijom zahtijevala je nekoliko godina hospitalizacije jer se nije mogla brinuti sama za sebe. Slavna glumica Rada Đuričin preminula je u 91. godini života, ostavivši za sobom izuzetno nasljeđe u srbijanskom kazalištu i televiziji, gdje se istaknula kako u nastupima uživo, tako i u televizijskim ulogama.
Glumica se tijekom života suočavala s dugotrajnom borbom s demencijom koja je zahtijevala stalan liječnički nadzor i odgovarajuće liječenje raznih zdravstvenih problema. Kako prenosi Informer, izvor upoznat sa poznatom glumicom otkrio je da je Radina hospitalizacija dobila dijagnozu da se radi o obliku demencije koji zahtijeva kontinuirani nadzor. Donedavno je o njoj brinula njegovateljica koja je ispunjavala njezine zahtjeve; međutim, njezino se stanje pogoršalo, što je dovelo do njezine hospitalizacije radi dodatne medicinske skrbi.
Rada Đuričin diplomirala je književnost i glumu. Svoje akademsko bavljenje na FDU završila je uz vršnjake kao što su Nikola Simić, Ružica Sokić i Velimir Bata Živojinović. Kao priznanje za njezin umjetnički doprinos, nagrađena je nagradom Zlatni puran za životno djelo. Kroz svoju zapaženu karijeru pojavila se u raznim filmovima i televizijskim serijama, među kojima su “Selo gori, a baba se češlja”, “Tajne vinove loze”, “Miris kiše na Balkanu” i “Rat”. Među raznim temama postavlja se bitno pitanje: Je li gubitak pamćenja rani znak demencije?
Ključno je naglasiti da se gubitak pamćenja obično ne smatra početnim simptomom ovog stanja. Problemi s pamćenjem koji ostaju stabilni najmanje šest mjeseci i ne ometaju svakodnevne aktivnosti ili profesionalne obveze općenito nisu pokazatelji demencije. Nasuprot tome, ako postoji progresija u opadanju pamćenja koja dovodi do poteškoća, potrebna je liječnička procjena.
Pojava demencije može biti obilježena atipičnim promjenama u ponašanju koje se čine nedosljednima s uobičajenim ponašanjem pojedinca, a koje često primjećuju osobe u neposrednoj blizini. U početku mogu postojati znakovi oštećenja koja utječu na razne cerebralne funkcije, uključujući govor, motoričku kontrolu, orijentaciju, pažnju i kogniciju. Postupak procjene uključuje neurološke i psihijatrijske procjene, neneuropsihološke procjene, relevantne laboratorijske pretrage krvi, snimanje mozga ili magnetsku rezonanciju, kao i sve druge potrebne preglede.
Neophodno je odrediti konkretan tip demencije, jer to zahtijeva prilagođeni pristup liječenju. Koji elementi igraju ulogu u nastanku demencije? Ovo stanje proizlazi iz niza poremećaja i bolesti koje zahvaćaju mozak, kao i druge organe i tkiva—približno ukupno 150—što dovodi do propadanja živčanih stanica (neurona). S obzirom na to da je regeneracija ovih stanica gotovo neizvediva, većina ovih stanja rezultira postupnim smanjenjem tijekom vremena u tri utvrđene domene demencije: kognitivne funkcije, ponašanja i svakodnevnih životnih aktivnosti. Dva najčešća tipa demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, smatrale su se simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov kompleksan okus, zdravstvene dobrobiti i kulturološka važnost čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološki značaj smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različite epohe.
- Povijest i podrijetlo smokava seže u Aziju, posebno u regije Bliskog istoka i jugozapadne Azije. Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su ih Egipćani koristili u ljekovite svrhe. Konkretno, smokve se spominju u Bibliji i raznim religijskim i filozofskim tradicijama, gdje predstavljaju život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve.
Nutritivno gledano, smokve su vrlo korisno voće koje obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima. Očaravajuću slatkoću smokve zahvaljuju visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a također osiguravaju znatnu količinu kalija, koji je ključan za podršku zdravom kardiovaskularnom i krvožilnom sustavu. Nadalje, smokve su odličan izvor vitamina K, neophodnog za održavanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Istaknuta značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, čime se poboljšava probava i snižava razina kolesterola.
