Srbijanska pjevačica Severina Vučković ponovno je izazvala polemike među građanima Srbije. U nedavnom nastupu u Crnoj Gori, hipnotizirala je publiku izvedbom pjesme “Ivanova korita” i gorljivo izjavila: “Ne smijemo ostaviti Crnu Goru!”
Iskoristivši priliku da se upusti u razgovor sa pjevačicom, Ljubica Njegomir, kćerka Merime Njegomir, iskoristila je priliku da ispravi rekord u vezi sa izvođenom pjesmom. Pojasnila je da nije riječ o skladbi crnogorskog porijekla, već o renomiranom srpskom hitu njezine majke. Ljubica Njegomir je dajući oduška svojoj frustraciji otvoreno izrazila svoje oštro negodovanje prema hrvatskoj umjetnici Severini, koja, po njenom mišljenju, pjesmu svoje majke namjerno koristi kao sredstvo provokacije Srba. Zapravo, otišla je do te mjere da je javno osudila ovaj postupak na raznim platformama društvenih medija, objavivši odlučan “X”.
Prekrasna melodija koja odzvanja u meni djelo je talentirane umjetnice iz Srbije, koju je cijenjena Ljubica vješto napisala i komponirala. Međutim, važno je dati određeni kontekst. Tijekom nastupa u Crnoj Gori, pjevačica iz Hrvatske odlučila je otpjevati pjesmu porijeklom iz Srbije, pjesmu koja promiče neprijateljstvo prema toj zemlji. Ova akcija služi samo podjeli i raspirivanju neprijateljstva među narodima. Vrijedno je napomenuti da je nasljeđe moje majke, ili bilo čije drugo, nebitno za ovu raspravu. Imam duboku naklonost prema Crnoj Gori i čvrsto vjerujem da svaki pojedinac treba imati slobodu izražavanja kroz glazbu. Ovakvo mišljenje dijeli i kći Merime Njegomir, koja je napisala: “Neka pjeva tko hoće!” Milutin Popović Zahar je u potresnom trenutku otkrio da je ovaj popularni hit posvetio svom pokojnom stricu, koji je poput Merime Njegomir tragično izgubio bitku s rakom pankreasa.
Tijekom 1999. godine, dok se moj stric Jakša borio s rakom gušterače, stvorio sam dirljivu skladbu „Ivanova korita“. Kako je moj stric boravio u Beogradu i njegovo zdravlje je bilo sve lošije, odlučio sam ga posjetiti. Budući da je podrijetlom iz Crne Gore, zamolio me je: “Dragi moj nećače, hoćeš li, molim te, izvaditi vodu iz Ivanovih kreveta u blizini Cetinja? Imam osjećaj da će mi to pomoći u oporavku”, izrazio je pun nade. Čak je napomenuo da će na put krenuti sam ako mu se supruga ne protivi. Međutim, kada je čula njegovu molbu, njegova supruga je intervenirala i predložila mi da donesem vodu s bilo kojeg izvora i da mu je donesem. Složio sam se svim srcem i krenuo u misiju s nepokolebljivom odlučnošću. Ipak, po povratku na stričevu stranu, bio sam preplavljen sramom i krivnjom. Otpio je gutljaj vode koju sam donio i rekao: “Ovo nije voda iz Ivanovih korita. Dok sam se kretao živahnim beogradskim ulicama, činilo mi se da vožnji nikad neće biti kraja. Odjednom je počela svirati poznata melodija u glavi mi odzvanja stih: “Majko, Ivanova korita ne mogu utješiti…” Premotamo dvije godine, a čuvena pjesma “Ivanova korita” stigla je do talentirane Merime Njegomir. Nakon što je čula zadivljujuću melodiju, izrazila je svoju percepciju duboke melankolije u njoj. Zaintrigiran njezinim zapažanjem, osjetio sam potrebu prepisati stihove: „Majko, suzdrži se od suza“, dočarava glasoviti skladatelj kroz očaravajući vokal ostarjele i ljupke Anke. U sanjarenju, Jova je tiho promrmljao, ulivajući mi sigurnost da će ljubav biti katalizator mog oporavka.
