Predstoji suđenje roditeljima dječaka koji je 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru ubio devetero djece i školskog čuvara. Dječakov otac uhićen je istog dana, au pritvoru je svoju imovinu pokušao prenijeti na drugu osobu. On se izjasnio da nije kriv, što je potvrdila i majka jedne od žrtava stradalih 3. svibnja.
Gostujući na televiziji K1 govorila je o prvom Memorijalnom natjecanju Kolarčeve zaklade u Beogradu za najizvrsnije mlade skladatelje. Natjecanje je održano ovog tjedna, a prisutni su osim koncerta mogli pogledati i izložbu fotografija s radovima učenika koji je tragično stradao u masovnoj pucnjavi u OŠ “Vladislav Ribnikar” 3. svibnja. “Nakon svega preplavio me val emocija – bila sam i ponosna i tužna. Događaj je sam po sebi bio izvanredno iskustvo, izazvavši niz osjećaja ne samo u meni nego i među ostalim prisutnim roditeljima. Vidljivo su bile izražene suze radosnice, ponosa i drugih emocija.” – Majka je dalje opisala svoj odnos sa sinom.
“Od trenutka kad smo ga rodili, gajili smo beskrajnu ljubav jedno za drugo. Sjećam se vremena kada je moj sin imao 3,4 godine i igrajući se, rekla sam mu: “Da me Bog pita kakvo dijete želim, rekla bih da želim dijete kao ti.” U to vrijeme nije u potpunosti shvatio dubinu moje izjave. Kako je rastao, podsjetila sam ga na ono što sam rekla i uvjerila ga da mislim svaku riječ. Pitao me tada želim li dijete kao on, a ja sam odgovorila da ne bih ništa mijenjala. Teško je drugima prenijeti važnost, ljepotu i nemjerljivost te ljubavi. Naša je obitelj uvijek bila velikodušna s našom ljubavlju i često podsjećam roditelje da ne oklijevaju obasuti svoju djecu ljubavlju. Do razmaženosti djece dolazi kada za njih počnemo raditi stvari koje bi trebali moći sami.
Tijekom gostovanja podijelila sam uobičajenu razmjenu koju imamo u kojoj nekoga tko je fokusiran na svoj telefon ili posao prekidamo pitanjem “Voliš li me?” a oni odgovaraju s: “Najviše na cijelom svijetu”. Čini mi se neobičnim da me mjesec dana prije tragedije moj sin pitao: “Mama, voliš li me?” a ja sam odgovorio s: “Beskrajno”. To je bilo odstupanje od naše uobičajene razmjene, koja je godinama ostala nepromijenjena. Uvijek smo govorili “najviše na cijelom svijetu”. Ipak, unutarnji me glas poticao da “razmišljam izvan okvira” i proširim svoj izraz ljubavi izvan granica svijeta. Tako sam i njemu i Bogu rekla “beskonačno”. Riječi su to za K1 koje je prepričala majka dječaka.
U tim teškim vremenima utjehu je pronašla u ljubavi prema sinu. Stalno mu je govorila da, iako voli mnoge ljude, on zauzima najposebnije mjesto u njezinu srcu. Nakon koncerta, supruga me pohvalila za moju sposobnost poticanja inkluzivnosti. Međutim, bojao sam se da će me emocije svladati. Kad god bacim pogled na njegovu fotografiju, izgovorim rečenicu: “Sve za tebe.” Izjedaju me moji osjećaji. Postoje slučajevi kada se borim, osobito vikendom, bez njegove živahnosti. Bilo bi neiskreno tvrditi da suze ne padaju – padaju. Često sjedim za klavirom, vizualizirajući ga kako svira skladbu koju je volio čuti kako ja izvodim, i gotovo ga mogu čuti.
Nadalje, istaknula je i optužbe koje su podignute protiv oca mladića odgovornog za čin ubojstva. Trenutačno nisam sigurna je li prikladno raspravljati o ovoj stvari. Otac je optužen za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ili pravnim rječnikom rečeno. No, ono što brine sve roditelje je tko snosi odgovornost za gubitak deset života? Kao roditelji mogli smo svjedočiti nesagledivoj i neizrecivoj frigidnosti cijele obitelji. Zbunjuju očeve izjave “Što mi zamjerate, ne osjećam se odgovornim”, tim više što je on taj koji posjeduje oružje koje je nosio sa sobom na streljanu i dopustio svom djetetu da trenira s njim. Ovu informaciju za K1 podijelila je majka ubijenog djeteta.
Tijekom saslušanja protiv njegova oca bila sam jedna od majki koja je ispitivala dječaka. Nakon toga sam imala sam priliku pogledati snimku i čuti njegov odgovor kada sam ga pitala zna li da mi je ubio sina. Njegov odgovor bio je lišen ikakvih emocija, a glas mu je ostao nepromijenjen tijekom čitavog četverosatnog saslušanja. Kasnije, kad sam gledala video, primijetila sam da njegova majka sjedi pored njega i nije reagirala na moje pitanje, samo je sjedila. Cjelokupno iskustvo bilo je emotivno za sve uključene, a nadam se da će pravda biti zadovoljena na zadovoljstvo i nas, roditelja, i šire zajednice. Naše društvo još uvijek nije u potpunosti svjesno što se dogodilo i vjerujem da moramo i dalje težiti većem razumijevanju. Riječi su to majke tragično preminulog dječaka.
