Svi smo imali prilike da se sretnemo sa zlobnim ljudima kojima je duševna hrana da svojim riječima ili postupcima povređuju druge ljude. U nastavku saznajte kako da prepoznate zlobnu ženu.
Dijelimo s vama fascinantnu priču koja sadrži snažnu lekciju o važnosti ženske energije, lukavstva i unutarnjeg sklada, priču koja pokazuje kako se iza osmijeha i ugodnih riječi zapravo može kriti otrov koji polako uništava odnose i duh. Postoje žene koje zrače toplinom, blagom energijom i dostojanstvom. Ne trebaju im opširne izjave ili dokazi – njihova prisutnost jednostavno donosi sklad.
Međutim, postoje i žene kojima nedostaje toplina njihovog pogleda, kojima nedostaje sjaj njihovog osmijeha i koje, unatoč svojoj prividnoj pristojnosti, imaju skrivenu žalac u svojim riječima. Ovim ženama nedostaje sposobnost voljeti bez obzira, nedostaje im sposobnost dijeljenja radosti kada se ona ne temelji na njihovom vlastitom uspjehu i nedostaje im sposobnost prihvaćanja tuđeg uspjeha bez unutarnje boli. Njihova zloća ne proizlazi iz moći, već iz dubokog uvjerenja da nisu sposobne.
Taj strah ima tendenciju akumuliranja s vremenom, što rezultira gorčinom, zavišću i željom da se naudi drugima kako bi sebe učinile većima. I dok se isprva čine samouvjereno i stoički, ispod njihove fasade krije se ranjeno dijete koje nikada nije naučilo kako istinski voljeti bez borbe ili natjecanja. Najprepoznatljiviji pokazatelj prosječnih žena je uživanje u tuđoj nesreći. Ne šale se o nečemu smiješnom – umjesto toga šale se o teškoćama drugih.
- Kada netko pretrpi gubitak, razdvajanje, neuspjeh ili prekid veze, osjeća se olakšano jer im se čini da je svijet ponovno dobio svoj izvorni sastav – nitko nije sretniji od njih. Psihologinja Ana Šarić iz Zagreba u svojoj kolumni za Life and Style Magazine navodi da ovaj oblik pasivne agresije proizlazi iz dubokog osjećaja inferiornosti. Kada osoba nije u stanju osjećati se u miru sa sobom, mora se osloniti na tuđe neuspjehe da bi se osjećala dobro.
“To je oblik emocionalne kolonizacije”, kaže Šarić. Još jedan očiti pokazatelj skrivenih toksina je poniženje povezano s “komplimentima”. Ove žene rijetko iskreno izražavaju svoje emocije; njihov osmijeh je krinka, a svaka izjava ima umanjujući učinak koji povećava vrijednost njihovih komplimenata. Privlačna si, ali tvoje lice djeluje iscrpljeno. “Lijepa haljina”, ali nije prikladna za tebe. Ove rečenice su namjerne: polako smanjuju samopouzdanje druge osobe.
Nema zadovoljstva u njihovom izgledu, već miran osjećaj opasnosti. Najštetniji oblik njihovog zlobe je kada biraju mete koje su slabije. Nikada ne napadaju moćne, već mirne, poslušne, one koji se ne brane. Njihove riječi se tada pretvaraju u oružje: šaputanja, dosjetke i insinuacije. Ne podižu glas u znak prosvjeda, već ispuštaju otrov koji tiho degradira ugled i harmoniju drugih. Istraživanje koje je proveo Centar za emocionalnu inteligenciju Sveučilišta u Beogradu pokazalo je da su pasivni agresori obično ljudi koji oklijevaju u sukob, ali koji to žele… posjeduju kontrolu.
Biraju sigurne projekte – ljude koji će propasti, ali se neće braniti. To usađuje osjećaj moći, navodi se u izvješću. Ove žene ne mogu priznati grešku. U vlastitim narativima se stalno prikazuju kao žrtve, stalno su povrijeđene, nesretne i krivo shvaćene. Kad im se netko suoči, pretvaraju se da su bespomoćne. U tom trenutku, njihove suze postaju oružje, a njihovi postupci sredstvo za primanje suosjećanja.
To se ne smatra slabošću, već metodom. Sve dok je netko spreman vjerovati im, mogu preuzeti ulogu i održati osjećaj superiornosti. Još jedna karakteristika njihovog ponašanja je sjećanje na svaku uvredu. Ne poduzimaju odmah akciju, već čekaju najveću kaznu. Njihovo uzvraćajuće ponašanje je hladno i proračunato; često je slučajno. Međutim, iza ove slučajnosti stoji unaprijed planirani trenutak koji pokazuje da nisu zaboravile.
Ovaj pristup ne samo da šteti vezama, već ih i same prekida, jer su stalne žrtve napetosti i neprijateljstva. Njihova “lijepa” priroda često je korumpiran. Ako vas slave, očekujte uslugu od vas. Ako pomažu, čine to jer imaju korist od toga. Kada interes opadne, smanjuje se i njihov fokus. Psihoterapeutkinja Milica Petrović iz Novog Sada u intervjuu za Dnevni list Kurir govori: „Zlo se često maskira kao briga. Te osobe uživaju u preuzimanju kontrole i korištenju emocija kao oblika prisile. Kada im se publika ukloni, postaju nemoćni.“ Što je stvarni uzrok njihove hladnoće?
Strah. Kompleksi. Nezacijeljeni ožiljci. Umjesto da ublaže svoju patnju, pretvaraju je u štitove. Preziru druge jer nisu u stanju prepoznati sebe. Međutim, istina je jednostavna: oni nisu moćni, već ranjeni, i umjesto da se s tim nose, odlučuju nanositi bol drugima kako ne bi osjećali svoju. Najučinkovitija obrana od ovih pojedinaca je distanca. Nemojte se raspravljati s njima, jer su oni njihova jedina briga. Nemojte ih pokušavati mijenjati, jer će njihova promjena zahtijevati promjenu iznutra. Uklonite njihov fokus, uklonite njihovu publiku i smanjite njihovu moć.
Tišina i mir najučinkovitiji su odgovori na nasilje. U konačnici, poruka je jednostavna: zlo nikada ne pobjeđuje. Može razočarati, ali ne može potkopati osobu koja posjeduje sklad i ljepotu u sebi. Žena koja održava svetački duh, koja je svjesna kada se predati, kada oprostiti i kada se ne osvećivati, smatra se da ima istinsku moć. Oni koji žive s otrovnom tvari polako truju sebe, a ne druge. Kao rezultat toga, kada prepoznate ovu energiju, nemojte odgovarati sukobom. Odgovorite osmijehom i putujte tamo gdje vam je srce. To je najveći trijumf: miran život bez toksina, u miru sa samim sobom.
