Danas se prisjećamo pjevačice Silvane Armenulić čiji se hitovi rado slušaju i danas a koja ja tragično izgubila život u saobraćajnoj nesreći zajedno sa svojojm sestrom. To je promijenilo sve članove porodice.
Za mnoge ljude, porodica i muzika su izvori snage, inspiracije i identiteta, ali kada se ta dva sveta sudare s tragedijom, stvaraju se priče koje ostaju zauvijek urezane u kolektivnu sjećanje. Jedna od takvih priča je život Hajrudiine Dine Bajraktarević, žene koja je prošla kroz niz gubitaka, ali je ipak ostala svjedok i nosilac naslijeđa jedne od najtragičnijih i najznačajnijih porodica u historiji jugoslovenske zabavne muzike.
- Dina je rođena u Doboju, u bošnjačkoj porodici s bogatom tradicijom i dubokim korijenima. Bila je dio velike porodice – imala je trinaest braće i sestara – a upravo u tom okruženju, iako siromašnom, uvijek je bilo mjesto za muziku, pjesmu i ljubav. Međutim, sreća ove porodice bila je kratkotrajna. Već u ranom djetinjstvu doživjeli su strahovitu tragediju – jedan od Dininih braće poginuo je nakon napada psa. Taj događaj duboko je potresao oca, koji se nakon toga povukao u alkohol i emocionalnu izolaciju. Porodica je postepeno došla do siromaštva, a poslastičarnica koju su vodili morala je zatvoriti, ostavljajući ih bez stabilnog izvora prihoda.
Unatoč teškim uslovima, muzika je ostala stalnica u njihovom domu. Sestra Silvana Armenulić, rođena kao Zilha, već u mladosti je započela karijeru pjevačice, nastupajući u sarajevskim kafanama. Iako je otac bio protivan tome da njegove kćeri stupaju na tu stazu, Silvana je ipak nastavila, izgradila blistavu karijeru i postala jedna od najvećih zvijezda tadašnje muzičke scene. Njena slava otvorila je vrata i drugim sestrama – Mirsadi je omogućila da snimi svoj album 1970. godine, a i Dina je počela razmišljati o muzici, iako je u mladosti bila povučena i nesigurna u sebe.
Ključni trenutak u životu porodice dogodio se 10. oktobra 1976. godine, kada su Silvana i Mirsada poginule u saobraćajnoj nesreći kod sela Kolari. Tragedija je bila još teža jer je Mirsada bila u šestom mjesecu trudnoće. Za Dinu je taj gubitak bio nezamisliv – živjela je u duboko povezanoj vezi sa sestrama, a izgubila je odjednom dvije najbliže osobe. Posebno je emotivna bila činjenica da je njihova treća sestra Mirjana tog dana, prije polaska na put, vratila se na treći sprat zgrade da poljubi Dinu, kao da je osjetila da se oprašta zauvijek.
U isto vrijeme, Dina je doživjela jake bolove u stomaku, koje je kasnije povezala s trenutkom kada su njene sestre izgubile život. Komšinica je željela pozvati hitnu pomoć, ali Dina nije otišla kod liječnika. Kasnije je priznala da taj trenutak nikada nije mogla zaboraviti – da je imala predosjećaj smrti svojih sestara.
„Treba da sam išla s njima, ali sam u posljednjem trenutku odlučila da ostanem i pogledam film. Cijeli život sam išla s njima, ali tog dana sam izbjegla smrt“, govorila je Dina u brojnim intervjuima. Nikada nije imala snage da pročita izvještaj o obdukciji – braća su je savjetovala da to ne čini, jer bi bol bio prevelik. Iako je izbjegla fizičku smrt, emocionalna rana nikada nije zarasla.
Ipak, uprkos ogromnom bolu, Dina je odlučila nastaviti putem muzike. Krajem sedamdesetih godina objavila je tri ploče – 1978, 1979. i 1980. godine. Njena najpoznatija pjesma „Sudbina je tako htjela“ postala je njen zaštitni znak i simbol njenog životnog puta. Međutim, nakon nekoliko godina odlučila je da se povuče sa javne scene i posveti porodici i mirnijem životu. Udala se za pjevača Žiku Nikolića, sa kojim je imala dva sina. Oba sina su dobila imena u čast pokojne sestre Silvane – Silvano i Silvan. Njihovi muzički putovi bili su različiti: stariji je napustio javne nastupe, dok mlađi i dalje neguje muzičku strast.
Tokom ratnih devedesetih, Dina je sa porodicom i majkom Hajrijom napustila Bosnu i preselila se u Dansku, gdje je pronašla mir i sigurnost. Majka Hajrija doživjela je duboku starost i preminula 2008. godine, a 2013. umrla je i najstarija sestra Ševka. Dina je time postala poslednja živa ženska osoba u porodici Bajraktarević. Ta činjenica dodatno je pojačala njen osjećaj usamljenosti, ali i podsjetila je na težinu života obilježenog brojnim tragedijama. Uprkos svemu, Dina često govori o ljubavi prema Silvani i Mirjani, o tome kako su je oblikovale kao osobu i umjetnicu.
Danas, kao posljednja sestra, čuva uspomene na porodicu koja je svetu dala jednu od najvećih muzičkih ikona – Silvanu Armenulić. Njen život je priča o snazi, dostojanstvu i o neuništivoj snazi da se živi uprkos gubicima. Podseća nas da sećanje može biti oblik ljubavi, a da oni koji odu ostaju živjeti u pjesmama, pričama i srcima onih koji ih se sjećaju.
