Ispovijesti su posljednjih godina postale jako popularne na internetu i korisnici vole da ih čitaju i komentarišu. Mi vam danas donosimo jednu od njih koja je privukla veliku pažnju.
Sve što se činilo organiziranim, stabilnim i zamišljenim kao početak zajedničke priče, sve se to raspada u trenutku nakon jedne rečenice koja mijenja tijek života. Mnogi bi tvrdili da vrijeme može sve izliječiti, ali oni koji su iskusili gubitak u svojim srcima znaju da postoje rane koje zahtijevaju više vremena nego druge, da im je potrebna inspiracija, prihvaćanje i tišina kako bi stvorili novu istinu u sebi.
U ovoj priči, ispričana nam je sudbina žene koja je mislila da je pronašla onog pravog. Međutim, planovi su bili uspješni: restoran je rezerviran, pozivnice su tiskane, glazba je skladana, a vjenčanica je bila spremna kao simbol ljubavi i početka zajedničkog boravka. Međutim, u nekoliko riječi, sve se okrenulo. On, muškarac s kojim je vizualizirala budućnost, rekao je bez emocija i kratko: „Nisam spremna.“
Ove riječi, teške poput olova, prekinule su njezine snove i dovele do ulaska u prazan prostor koji nikada ne prestaje odjekivati u njezinom srcu. Njezin nedostatak riječi čujniji je od njezine šutnje. Iako izvana djeluje stoički, zapravo je u sukobu sa samom sobom. Ne pokušava plakati, jer suze ne mogu doprijeti do nje. Povremeno se tuga nastani u njenom srcu, sprječavajući je da diše. Svaki pogled na vjenčanicu koja čeka dan koji se nikada neće dogoditi, svaki pozdrav o “velikom danu” samo stvara nove pukotine.
- Njezine misli putuju kroz sve vrijeme koje je posvetila projektu – od šala o budućnosti do planiranja dječjih soba u kući koja je trebala biti njihov dom. Sada se sve čini kao stari film koji je prekinut bez konačnog završetka. U toj tišini, možda se rađa koncept izbjegavanja. Razmišlja o odlasku – možda u Njemačku ili negdje drugdje, samo kako bi se distancirala od sjećanja, očekivanja i nedostatka prostora koji je sada okružuju.
Domaća web stranica “Blic Žena” izvijestila je da su psiholozi naglasili da je ova vrsta gubitka često usporediva sa smrću voljene osobe jer pojedinac doživljava i prekid veze i gubitak vjere u budućnost kojoj se nadao. Sugeriraju da nema sramote u napuštanju ili traženju pomoći, jer je ključno ponovno steći osjećaj osobne vrijednosti prije nego što ponovno pokušate voljeti. Sve žene koje su iskusile isto znaju to.
Prepoznaju trenutak kada su srce i um u sukobu, kada interno raspravljaju o vrijednosti istine koju otkriva vrijeme. Međutim, to ipak nije ništa manje mučno. Postoji blagi element okrutnosti u spoznaji da ljubav ne prestaje zato što netko nije spreman. Povremeno pojedinci napuštaju ne zato što ne vole nekoga, već zato što nemaju snage ostati. Mjesec dana prije vjenčanja nije samo završetak veze. To je završetak priče, sna i prikaza sebe. Teško je povjerovati da postoji šansa u tim trenucima, ali postoji.
Jer istina je brutalna, ali i oslobađajuća: učinkovitije je otkriti je sada nego kada je život već postao previše zajedničkog postojanja, kada bi podjela ljubavi bila mučnija. Kad netko kaže da nije spreman, ne morate ga pripremiti. Vaša je obveza sačuvati sebe. Dok razmišlja što dalje, možda ne shvaća da je ovo početak nove priče – možda i najveće do sada. Možda će jednog dana razmisliti o tome i shvatiti da je ovo bio trenutak kada je počela stvarati život u vlastitom interesu.
Jer svaki negativan odgovor u životu, čak i kada je težak, uvijek pruža priliku za veći, snažniji pozitivan odgovor koji tek treba doći. Sada bol još uvijek traje, ali vrijeme nas može poučiti kako se osjećati bolje, kako stvoriti novu, higijenskiju perspektivu svijeta i sebe samih. Portal “Ženski Magazin” izvijestio je da se sve više žena na Balkanu odlučuje za novi početak u inozemstvu nakon bolnog prekida veze. Neke od njih odlučuju promijeniti svoju okolinu, dok se druge vraćaju svojim domovima ili traže dodatno obrazovanje ili zaposlenje.
Sve one imaju zajedničku svijest da emocionalna nestabilnost može biti katalizator nove moći. Iako vjenčanica nikada nije zapravo odjevena, restoran još uvijek čeka novi par koji će se pridružiti slavlju. Međutim, ona i dalje uspijeva naučiti kako se ponovno smiješiti. Ništa nije uzaludno osim iluzije. Možda je izgubila muškarca za kojeg je mislila da je onaj pravi, ali on joj je dao važniju priliku – priliku da pronađe sebe. Naučila je da ljubav nije samo obećanje, već i teret.
Ne tražiti nekoga tko je spreman “jednog dana”, već nekoga tko je spreman sada. Možda će otputovati u Njemačku, ili će možda ostati. Gdje god da ode, sa sobom će nositi narativ koji ju je definirao. Jer pojedinci koji prežive traumu ne ostaju isti. Postaju dublji, tiši i smjeliji. Razvijaju veći stupanj povjerenja nego prije. I kako se činilo da je ovo zaključak svega, zapravo je to početak. Početak života u kojem više neće biti strpljiva. Života u kojem je spremna za ono što dolazi.
Kako portal “Nezavisne Žene” spominje, ovo nije neuobičajeno, i sve više žena nakon što dožive traumu ima osjećaj samopoštovanja i usmjerava svoju energiju prema sebi – kroz zaposlenje, obitelj, putovanja ili pomaganje drugima. Ono što ih posebno privlači je spoznaja da ljubav prvo treba njegovati u sebi, kako bi je mogle podijeliti drugima. Ako joj se sada sve čini kaotično, neka se sjeti: gradovi su najmoćniji kada su požari opustošeni. A najotpornija srca su ona koja su naučila vjerovati samo istini.
