Predsjednik Srbije Aleksanar Vučić je čovjek koji za sebe kaže da stalno radi i da ima jako malo vremena za porodični život. Njegova supruga Tamara je aktivna na društvenim mrežama i njeni pratioci tamo imaju priliku saznati neke detalje.
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, nedvojbeno je kontroverzan u regiji. Dok ga jedni smatraju vođom koji zemlju vodi prema stabilnosti, drugi dovode u pitanje njegov stil vođenja i metode upravljanja. No, osim političke karijere, postoji još jedan aspekt njegova života koji je posvećen obitelji i ulozi supruga i oca. Njegova supruga Tamara Vučić nastoji održati sredinu između vrijednosti obitelji i činjenice da je supruga moćnog čovjeka u državi, to posebno dolazi do izražaja.
- Tamara Vučić često je zapažena u medijima i na društvenim mrežama, prepričava trenutke iz osobnog života, među kojima je fokus na njihovog sina Vukana, kao i općeniti opis njihovog stila života. Unatoč svakodnevnoj prisutnosti Aleksandra Vučića u vijestima, Tamara se posvetila majčinstvu, istaknula je važnost svoje obitelji. Njeni javni nastupi i objave pokazuju duboko poštovanje tradicionalnih vrijednosti, ljubav i brigu za najmlađe članove obitelji. Vukan je jedino dijete koje Aleksandar i Tamara imaju u obitelji, a njihovi roditelji nastoje mu usaditi djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, stabilnošću i kvalitetnim obrazovanjem.
Unatoč političkoj moći njegove obitelji, roditelji ga pokušavaju zaštititi od prevelike eksponiranosti u javnosti i omogućiti mu da se razvija u skladu sa svojim prirodnim sposobnostima. Osim toga, Vukan je kao dijete imao priliku upoznati bogatu kulturnu baštinu Srbije, prema kojoj su njegovi roditelji bili zaljubljenici. Unatoč tome što je bio jedinac, Vukan se nije razvijao bez bliskih obiteljskih veza – u prvom braku imao je sina Danila i kćer Milicu, a oboje su Vukanovi posredni rođaci. Provode puno vremena zajedno i imaju jaku vezu koja je dodatno uljepšala njegovu mladost. Tamara često priznaje da joj je od iznimne važnosti da Vukan bude okružen ljubavlju i pomoći starijih članova obitelji, koji mu mogu biti uzor i pomoć.
Jedan od najsentimentalnijih trenutaka za obitelj Vučić dogodio se tijekom proteklih blagdana, kada je Vukan na jedinstven način iskazao svoju privrženost majci. Naime, slijedio je duh blagdanske tradicije donijevši odluku Tamari pokloniti nešto osobno: čovjeka u obliku snježne bjeline i božićnog drvca, uz rukom pisano pismo ispunjeno ugodnim riječima. Ovakav postupak razbjesnio je Tamaru, koja je napomenula da joj je dječja ljubav najveći dar koji bi dobila. Ona je ovaj događaj dokumentirala na društvenim mrežama, istaknuvši koliko joj je važno Vukanovo iskazivanje zahvalnosti i emocija od najranije dobi.
Unatoč javnom statusu i istaknutoj političkoj ulozi Aleksandra Vučića, on je u svojoj obitelji prvenstveno suprug i otac. Nasuprot tome, Tamara Vučić je razvila samostalan identitet izvan politike, zadržala je privrženost vrijednostima koje su joj najvažnije: obitelji, ljubavi i tradiciji. Bez obzira na političke poteškoće i položaj supruga, ona nastoji održati sigurnost, povezanost i toplinu njihove obitelji, a politika je samo dio šire slike i ne čini većinu života njihove obitelji.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica na Zemlji. Međutim, put njegovog razvoja nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije nekoliko tisuća godina u središte drevnih srednjoameričkih kultura, gdje je imala drugačiju funkciju od one koju ima danas. Prvi koji su značajnije koristili kakaovce bile su Maje, a potom i Asteci koji su od njegovih zrna napravili napitak “xicocolatl” – gorku, osvježavajuću tekućinu bez šećera, pomiješanu s vodom, začinima i ljutom papričicom.
Ovo piće nije bilo samo jednostavna poslastica, već slavlje u posudi. Smatralo se da povećava moć, snagu, pa čak i božanska svojstva. Vladari poput Moctezume upijali bi ga svaki dan, vjerovali su da će to povećati njihovu snagu i fokus. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaovca korištene su kao oblik valute. Povijesni izvještaji pokazuju da je za kupnju pilića bilo potrebno 10 zrna, a za kvalitetnu tkaninu 100 zrna.
U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovna vrijednost. Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili ovo izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova ekipa prepoznali su važnost dokumenta pa su ga odlučili pokazati europskom sudu. Međutim, gorak okus nije se svidio Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – izbacili su ljute sastojke i dodali mu šećer i cimet, stvarajući blaži i ugodniji napitak koji je brzo postao naklonjen aristokraciji.
