Danas se prisjećamo jednog od najpopularnijih voditelja iz vremena Jugoslavije Miće Orlovića koji je svojim dubokim glasom i specifičnom dikcijom saopštavao vijesti.
Žene su ga poštovale, bio je prvi koji je uređivao dnevne novine, bio je karizmatičan i preminuo je na način koji svi želimo. Slavni Mića Orlović ne samo da je imao uspješnu karijeru pred kamerama, već je pokazao izniman talent u košarci, a posebno je bio zainteresiran za razvoj novih projekata. Konkretno, Mićin izbor riječi, ponašanje i stav predstavljaju tipično ponašanje i izgled televizijske zvijezde, danas se čini da su ti standardi nedostižni.
Svake godine demonstrirao je svoje talente u više disciplina, što je publici objašnjavalo prirodu zabave koju pruža televizija. Rođen 28. svibnja 1934. u Valjevu, njegov otac Sekula i Stana Orlović, koja je porijeklom iz sela Gornji Strmac u općini Zubin Potok, provodili su vrijeme zajedno u školi. Kasnije se bavio novinarstvom i privremeno je bio urednik dnevnih novina “Politika Ekspres”. Obrazovanje je završio u Valjevskoj gimnaziji.
Dvaput je oženjen, ima kćer Marinu iz prvog braka i od tada nije posjetio Srbiju. Prvi susret s medijima dogodio se tijekom srednjoškolskih godina, kada je surađivao u školskim novinama. Završio je Filološki fakultet u Beogradu, a tijekom akademske karijere bavio se i sportskim novinarstvom. Početkom rujna 1954. zaposlio sam se na radijskoj postaji koja se nalazila u prvom bloku Studentske avenije. Sjećanje na rane dane i život u studentskom gradu i dalje je imalo posebno mjesto u mom sjećanju.
- Bilo je to okruženje ispunjeno vitalnošću mladeži. Kad god bih odlazio iz Studenjaka, s osmijehom bih se sjećao vremena tamo, kako je proslavljeni Mića opisao svoje početke u intervjuu za RTV-ov dokumentarac Studentski grad, koji je dokumentirao 15. godinu udruge sa studentima. Bio je značajan predstavnik jugoslavenske studentske košarkaške reprezentacije, koju je osnovao Ranko Žeravica i koja je u to vrijeme bila vješta u samostalnom vođenju. – Mića se prisjetio da se bavio sportovima poput stolnog tenisa i košarke, te je kao rezultat toga postao dio studentske ekipe.
Međutim, nakon što je dobio stalno mjesto na radiju i televiziji, bio je prisiljen napustiti košarku. Unatoč želji da posveti svoju strast biciklizmu i vjeri u vlastitu sposobnost da završi, nedostatak vremena doveo je do odluke da se povuče iz sporta. Imao je tužnu raspravu o povlačenju iz košarke. Dana 15. listopada 1957. sudjelovao je u svom prvom nastupu na Radio Beogradu kao reporter koji je pratio nogometnu utakmicu između OFK-a i Napretka iz Kruševca.
Zatim je sudjelovao u stvaranju nove naracije koja se odvijala tijekom prve televizijske emisije Dnevnik, koja je bila informativno-politička, 23. kolovoza 1958. U tom trenutku, vrlo privlačan i intrigantan Mića obratio se publici. Prvi namjenski televizijski informativni program stvoren je 23. kolovoza 1958. Osjećao sam određenu dozu strepnje na tom mjestu jer nisam bio svjestan što me čeka. Mislio sam da kamera funkcionira kao prozor kroz koji mogu promatrati, pokušavajući locirati svoje snimatelje.
Ovaj pristup bio je koristan jer je davao dojam da se istinski povezujem sa svojom publikom. Emisija je uspješno završena, kako je naglasio u nedavnom intervjuu za časopis “Puls”, u kojem je svoje glavne uzore opisao kao Mikea Buonđorna i Pipa Bauda, koji su obojica bili priznati profesionalci u Italiji i posjedovali izniman ugled. Dodatno je istaknuo specifičan nedostatak koji je izazivao najveću zabrinutost njegovih kolega. — Strogost koja je iritirala moje kolege.
Moju metodologiju karakterizirao je pretjerano dopušten stupanj pedanterije, točnosti i preciznosti u svim mojim nastojanjima, što nije bilo u skladu s preferencijama mnogih, kako je jednom primijetio. Kao voditelj popularnih televizijskih kvizova, privlačio je publiku svojim očitim talentom i humorom. Mićina ostavština uključuje preko 170 dokumenata, oko 300 razgovora, preko 200 televizijskih emisija, 80 radio emisija i 1300 televizijskih emisija.
U slobodno vrijeme uživa u jazz glazbi i oduvijek je tvrdio da mu je primarna osobina novinarska, dok se uloga voditelja često smatra sporednom. Unatoč velikom broju pratitelja, smatrao se iznimno skromnim i uvijek radosnim, uvijek je bio voljan surađivati s kolegama.
