Od legendarnog pjevača Halida Bešlića se oprostio veliki dio regionalne estrade a danas govorimo o jednoj pjevačici koja je sa njim prije četiri decenije snimila duet.
Prije točno četiri desetljeća Snežana je snimila suradnju s Halidom Bešlićem – pjesmu “Ja žalim rožu”. Taj trenutak nije bio značajan samo za njezinu karijeru, već i za njezin osobni život, jer se tamo rodila veza s drugom ženom koja će trajati do njezine smrti. Njihova je veza bila jaka, slična onoj između sestre i brata, a Snježana je emociju gubitka člana obitelji opisala kao gubitak voljene osobe. Posebno ju je pogodio njihov posljednji razgovor, tijekom kojeg joj je on rekao da ima tumor na jetri i izraslinu na crijevima. Unatoč njezinoj sumnji da se radi o metastazama, on sam možda nije bio svjestan ozbiljnosti svog stanja. Ono što daje težinu pripovijesti je san koji je Snježana sanjala dan prije Halidove smrti.
- U snu ga je promatrala kako odlazi ne pitajući hoće li ga otpratiti. Prepoznala je to kao loš znak. Kad je stigla informacija o njegovom odlasku, tuga sna je postala očita. Njezin narativ o Khalidu, koji je pun kontrastnih riječi i fraza, pokazuje da su neke veze moćnije od medija i pop naslova. Snježanin život obilježila je i jedinstvena ljubavna priča sa suprugom Fudom, glazbenikom koji je odmah prepoznao njezin talent. Njihovoj vezi žestoko su se protivili njihovi roditelji; nju su smatrali mladom djevojkom, on je bio postar i imao je slavnu glazbenu reputaciju.
Ipak, ljubav je pobijedila, pa se par vjenčao u Mostaru kada je ona imala samo 17 godina. Zajedno su proživjeli brojne ugodne trenutke, ali i teške situacije. Fudo joj je pomagao u razvoju karijere, a dobili su i dva sina, Elvisa i Harisa. Elvis je rođen na tjedan dana ranije, a liječnici su mu dali ograničene mogućnosti. Bijeli snijeg i Fudo su ga, kako kaže, “oplakali”, ali je ipak uspio preživjeti. Unatoč tome, zbog posla i čestih pojavljivanja nije bila dovoljno s djecom. Danas priznaje da joj je žao zbog incidenta, ali i da izgubljeno vrijeme nadoknađuje preko unuke Isabelle. Djecu su prvenstveno odgajali roditelji i sestra, kojima su neizmjerno zahvalni.
Najveći gubitak u životu doživjela je 2004. godine, kada je Fudo izgubio bitku s rakom na plućima. Bijeli Božić bio je s njim do posljednje stvari. Preminula je na mojim rukama, rekla je kroz suze, prisjetivši se prizora koji joj se trajno urezao u sjećanje. Taj gubitak stvorio je prazninu koju ništa ne može popuniti. No, čak i tada, glazba je bila njen spasitelj – pjesma je postala sredstvo za rješavanje tuge, a zatim i dalje.
Snježana Komar svojim životom pokazuje izdržljivost, ali i sposobnost izvlačenja snage iz najtežih situacija. Njezina je pripovijest posveta ženi koja je cijenila, odricala se, borila se za nju i još uvijek posvećivala glazbu svemu. Kada govori o Halidu Bešliću, glas joj je ispunjen ljubavlju i zahvalnošću, a kada se prisjeti Fude, u njenim riječima se čuje bol, ali i ponos što je imala priliku živjeti pored čovjeka koji je prepoznao njene talente. Budućnost Snježane Komar podsjeća na pop kulturu koja nas okružuje, postoje ljudi od krvi i mesa koji imaju svoje uspone i padove.
Ona je izvrstan primjer kako dostojanstvenim glasom ploviti i kroz sreću i kroz tugu, a pritom zadržati emotivan i uvjerljiv glas. Zato konkretni detalji njezina života ni na koga nemaju utjecaja: oni su mješavina umjetnosti, tuge, moći i nepobjedive ljubavi.
