Kada roditelji umru bez obzira koliko smo stari osjećamo se bespomoćno. U našoj priči se radi upravo o ljubavi koju roditleji gaje za svoju djecu i uspomenama koje im ostavljaju.
Pišemo o temi koja se tiče obitelji, sjećanja i nesebične ljubavi, priči o majci koja je, iako skromna i tiha, ostavila svojim sinovima posljednju lekciju: vrijednost pravog bogatstva ne temelji se na količini materijalnih dobara koja ostaju iza njih, već na srcima pojedinaca koji su preminuli.
Ova priča prenosi ideju da se ljubav često izražava u najneprimjetnijim postupcima i da se prave vrijednosti osobe otkrivaju srcem, a ne okom. Majka je otišla jednog mirnog jesenskog jutra koje je također bilo tiho i skromno, baš kao što je oduvijek živjela. Njezini sinovi, tri odrasla muškarca, otišli su u povijesni dom obitelji kako bi razgovarali o onome što je ostavila.
Pred njima, samo nekoliko… ali iza njih, cijeli život zabilježen u grubim rukama i neizrečenim komplimentima. U starim vunenim pokrivačima otkrivala se utjeha mladosti koja se nikada nije vratila, ali koja je nastanjivala svaki nabor tkanine. Stariji brat promatrao je samo “krpe”, srednji brat slegnuo je ramenima, ali najmlađi – znao je. Te večeri, kada je pokušao donijeti deke kući, nije uspio zbog nepredviđenog događaja. Iz prve deke, kao iz nekog skloništa, izronio je mali paket.
- A unutra, štedne knjižice i svežnjevi zlata. Ukupno: Oko tristo dolara. Majka, koja je konzumirala kruh i krumpir, imala iznošene cipele i spavala u starom kaputu, sve je štedjela za njih, a ne za sebe. Prema “Dnevnom avazu”, broj starijih osoba u Bosni i Hercegovini koje drže novac kod kuće s vremenom se povećao, a to je zbog njihovog nepovjerenja prema bankama i straha od krađe.
Međutim, ova narativna priča također pokazuje drugi aspekt tog straha: kako se tijekom godina nakupljene boli krije ljubav koja je veća od novca. Kada su saznali za novac, braća su odlučila da se ne vraćaju, već su htjeli nasljedstvo. Bilo je oštrih izjava, zastrašujućih riječi, zahtjeva za pravdom. Međutim, najmlađi dječak je šutio, čekajući pravu priliku. Kada je naišao na majčino pismo, stvari su postale drugačije.
Napisano lopovskim rukopisom, pismo je nosilo njezinu posljednju želju: da se sve pravedno podijeli, ali prije svega, da se mir među braćom ne izgubi. Nije se radilo o podjeli valute, već o podjeli osjećaja, obveza i ljubavi. Tek tada su najstariji sinovi shvatili pogrešku; izvorno su planirali potrošiti novac, a ne misliti na nju. Kao da je nekim načinom razmišljanja prosijalo svjetlo sebičnosti.
Kako portal “Ljubav i obitelj” primjećuje, u vrijeme kada se obitelji sve više razdvajaju zbog novca ili imovine, vrijednosti su ono što ostaje najvažnije. Najmlađi je postigao majčin cilj – sve je bilo podjednako podijeljeno. Međutim, stvarna podjela dogodila se u mraku, u vrijeme kada su se ponovno osjećali kao braća. Stariji je posvetio svoj dio proračuna obrazovanju djece, a redovito je posjećivao i groblje. Srednji čovjek je davao svoj dio – za bolesne, za one koji prolaze kroz ono što je njihova majka proživjela.
Najmlađa osoba osnovala je stipendiju u njezino ime. Vrijeme je prošlo, kuća je prenesena, život se nastavio, ali deke… još uvijek mirišu. Drvenih predmeta i sapuna. Onih koji su tješili tuđu temperaturu, a snižavali svoju. O ljubavi koja je sačuvala svaki peni, kako bi ga djeca imala kad odrastu. Portal “Penzioneri.ba” navodi da postoji sve više inicijativa posvećenih odavanju počasti roditeljima i bakama i djedovima – to se smatra oblikom naknade duga koji nije novčan.
Svake zime najmlađi dječak vadi deku i pokriva svog brata. Dok priča priču o baki i njenom skrivenom blagu, suze ne izgledaju kao tuga, već kao oblik zahvalnosti za sve stvari koje su još uvijek trajno s nama. Jer bogatstvo nije ono što se čuva u ormaru, već ono što se nasljeđuje s roditelja na dijete, s duha na duh. Kada mališan pita zašto su mu oči vlažne, on jednostavno odgovori: “Sjećam se svoje majke.” Kao rezultat toga, to se događa kao da je mališan čuo daleki glas: Živite u slozi: djeco moja. I neka moja flanelska odjeća uvijek tješi tvoj duh..
