Smrt je tema koju mnogi ljudi izbjegavaju razmatrati, ali postoje oni koji svoj život posvećuju pružanju podrške u tim teškim trenucima. Lisa je jedna od rijetkih osoba koje su pronašle poziv u pružanju pomoći porodicama i pacijentima na kraju života kao “doula smrti”.
- Lisa nije uvijek znala da će se baviti ovim zanimanjem, ali njeno lično iskustvo sa smrću oca promijenilo je njen pogled na život i smrt. Prije nekoliko godina, njezin otac je otpušten iz bolnice kako bi proveo svoje posljednje dane kod kuće.
Medicinska sestra ostavila joj je bočicu morfija i upute za njegovu upotrebu, ali Lisa je bila preplavljena strahom od pogrešaka i osjećajem ogromne odgovornosti. Jedne večeri čula je glasan kašalj svog oca i pomislila da ga guše, jer nije znala da je to prirodna pojava u procesu umiranja.
Kad je izišla iz sobe sljedećeg jutra, shvatila je da je njezin otac preminuo sam. Taj trenutak ostavio je dubok trag u njoj, a osjećaj krivnje i nemoći pratili su je mjesecima. Ovo iskustvo ju je potaklo da istražuje temu smrti i pronađe način da pomogne drugima da prođu kroz taj proces s manje straha i više dostojanstva.
Kroz svoje istraživanje, Lisa je otkrila postojanje “doula smrti”, osoba koje pružaju emocionalnu, praktičnu i duhovnu podršku obiteljima i pacijentima u zadnjim trenucima života. Nakon što je sudjelovala u specijaliziranoj nastavi, počela je raditi u hospicima, pružajući prisutnost i informacije koje su također nedostajale njoj u vrijeme smrti njenog oca. Ubrzo se pridružila i terapijskom psu Gaji, koji je naslijedio od pokojnog susjeda.
Gaja je postala njezin dragocjeni partner u radu, pružajući dodatnu utočište obiteljima koje su podržavale. Lisa je sudjelovala u brojnim emotivnim situacijama – od obitelji koje nisu bile svjesne zvuka posljednjeg udisaja do onih koje su se plašile karakterističnih promjena u disanju.
Njena uloga bila je objasniti te prirodne fenomene i omogućiti da posljednji trenuci budu mirni i dostojanstveni. Ovo iskustvo transformiralo je Lisačin pogled na smrt. Ona više ne vidi smrt kao nešto zastrašujuće, već kao prirodan dio života koji može biti obilježen tišinom i mirnom smirenošću.
- Rad s pacijentima inspirirao ju je da se pozabavi i vlastitom smrtnošću. Napravila je bilježnicu sa svim važnim podacima – od pravnih dokumenata do osobnih želja za posljednje trenutke.
Iako vjeruje da će ta dokumentacija biti potrebna tek za mnogo godina, Lisa je sretna što je olakšala taj proces za svoju obitelj. Također, priznaje da je ranije izbjegavala razgovore o smrti zbog vjerovanja svoje majke da takvi razgovori mogu privući nesreću. Danas, međutim, Lisa vidi otvorene razgovore kao ključ za smanjenje straha i stvaranje prostora za prihvaćanje.
Lisa smatra da je rad s ljudima na kraju njihovog života podsjetnik na važnost življenja punim plućima i bez oklevanja. Iako ne može promijeniti način na koji je njezin otac preminuo ili emocije koje je tada osjećala, može pomoći drugima da provedu svoje posljednje trenutke s manje straha i više opuštenosti.
Za Lisu, ovo je poziv koji donosi duboko zadovoljstvo i smisao, jer zna da pruža nešto neprocjenjivo – mir i podršku u trenucima kad su najpotrebniji. Češnjak, poznat po svom jakom okusu i mirisu, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka koja ima bogatu povijest u globalnoj kulturi i tradicionalnom liječenju. Koristi se već više od pet tisuća godina, a njegovo porijeklo seže u središnju Aziju, odakle se proširio diljem svijeta.
- Češnjak je prepun hranjivih tvari i ključnih spojeva poput alicina, koji ima antibakterijska, antivirusna, antifungalna i antiparazitna svojstva. Stoga nije iznenađujuće da je bio cijenjen u drevnim civilizacijama.
U Egiptu je češnjak smatran svetom biljkom i davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost. Pronađen je čak i u grobnicama faraona kao simbol dugovječnosti. U staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su vojnici koristili njegove ljekovite sposobnosti za jačanje imuniteta i izdržljivosti.
Do šestog stoljeća, češnjak je stigao do Indije i Kine, gdje je postao neophodan dio tradicionalne medicine. Danas, češnjak je neizostavan u kuhinji i domaćinstvu, služeći kao začin gotovo svim vrstama jela, dok mu njegova ljekovita svojstva osiguravaju stalno mjesto u prirodnim praksama liječenja.
