Iako nas danas sa svih strana zasipaju negativnim vijestima i informacijama da nam se pomekad čini da su svi zli i da dobrota i empatija više ne postoje to nije tačno.
Ovo je priča o starijem čovjeku po imenu Peter, koji je u jednom trenutku svog života učinio nešto što se smatralo malim činom, ali je imalo značajan utjecaj na sudbinu žene i njezina djeteta. Peter je bio stariji, iscrpljen i osjećao je duboku tugu zbog gubitka supruge, jedine osobe koju je ikada progutao. Na rođendan njezine smrti, bio je na putovanju, s teretom u srcu koji joj je želio izraziti zahvalnost. Na kraju putovanja, čuo je mnogo vike iz autobusa.
- Vozač je vikao na mladu ženu s bebom u ruci jer nije imala kartu. Vanjski svijet bio je hladan i prazan, padao je snijeg, a ona je bila blizu odbacivanja. Peter, koji je već bio iscrpljen, odlučio je odgovoriti. Prišao je ženi i saznao o njezinoj prošlosti. Saznao je da su joj roditelji odbili ulazak zbog njezine odluke da ima dijete koje otac nije želio. To ga je jako dirnulo, pa je donio odluku koja se činila prikladnom – kupio joj je kartu i dopustio joj da nastavi svoje putovanje.
Nije shvaćao da će taj mali čin imati dugoročan učinak. Godinu dana kasnije, Petar se našao na grobu svoje supruge, vjerovao je da mu je život pri kraju. Međutim, sudbina ga je ponovno skrenula s puta. Prišao mu je bezimeni muškarac ozbiljnog izgleda i pitao ga želi li ga pratiti. Petar nije imao snage ni želje da ga odbije, pa je otišao. Nije točno znao što će učiniti, ali vjerovao je da je ovo možda posljednji put da putuje na put značajnog događaja. Napokon su pronašli rehabilitacijski centar, gdje je Petar dobio izvanredan dar.
U autobusu je žena iz bolničkog kreveta sjedila, sada starija, ali radosnija i uspješnija, sa svojom kćeri. Palo nam je na pamet da će ova žena sada imati stalan, zaposlen položaj u društvu, zahvaljujući njezinoj pomoći, od kojih je prvu pružio Petar, priliku da nastave svoje putovanje.
S kćeri koja je sada zrelija, zdravija i radosnija, supruga je priznala da ga je tražila više od godinu dana jer mu je htjela pomoći, ne samo da mu zahvali, već zato što je znala što je učinio za nju i njezino dijete. Petar je bio duboko pogođen. Unatoč uvjerenju da je prosječan čovjek, shvatio je da je jedna odluka koju je donio u tom trenutku imala značajan utjecaj na njegovu budućnost i spasila živote. Nije samo olakšao pomoć ženi u očajničkoj potrebi; olakšao je i pomoć budućnosti mladića.
Sada, uz stalnu brigu i pomoć, Petar se osjećao mirno i sigurno, znajući da mu život nije protraćen. Njegova mala akcija, koju je možda smatrao nevažnom, pružila mu je put koji nije očekivao. Priča pokazuje kako jedno dobrohotno djelo može promijeniti sve, ne samo za nas, već i za druge, pa čak i za buduće generacije. Petar je imao određeno uvjerenje: nikad nije kasno u životu donijeti pravu i dobrohotnu odluku. Ponekad, najteža odluka koju donesete može odustati kada je smatrate dovršenom.
