Ljudi koji imau bašti i koji su posijali razne sorte voća i povrća sada moraju da paze na njih da ni dočekali plodove svog rada. To podrazumjeva redovno zalijevanje biljaka i njihovu prihranu.
Za one koji tek počinju s uzgojem paprike, sadnja paprike može predstavljati određene izazove. Kako bismo zajamčili optimalan rast i produktivne prinose ovih mladih biljaka, ključno je pozabaviti se njihovim specifičnim zahtjevima u pogledu sunčeve svjetlosti, prehrane i postupka presađivanja. Marljiva njega i pedantna pažnja neophodni su za poticanje živopisnog lišća, poticanje iznimnog cvjetanja i postizanje izdašnih prinosa. Osim toga, možete napraviti domaći dodatak koristeći samo tri sastojka koji su lako dostupni u prosječnoj kuhinji.
- Potrebne komponente za ovu pripremu su sljedeće: jedna žlica suhog kvasca, jedna žlica sode bikarbone i jedna litra vode ugodne temperature. Procedure: Sve sastojke dobro promiješajte i ostavite smjesu da odstoji dva sata. Nakon toga ovaj pripravak razrijedite s ukupno 10 litara vode i koristite za navodnjavanje biljaka. Kvasac je izvor vitalnih hranjivih tvari, uključujući vitamin B i niz minerala. Unošenjem kvasca u tlo povećava se koncentracija dušika i fosfora, čime se potiče bolji rast biljaka.
Osim toga, soda bikarbona djeluje tako da eliminira štetne tvari i pruža zaštitu od razmnožavanja gljivica na biljkama. Paprika, poznata kao vrlo vrijedno povrće, obiluje ljekovitim svojstvima, što je čini korisnim dodatkom prehrani. Najpovoljniji i najzdraviji način konzumacije je kada je svjež i ima ljut okus. Sočne i voćne komponente paprike poznate su po svojim terapeutskim prednostima. Paprika se koristi u raznim primjenama u tradicionalnoj medicini, ističući njezina svojstva kao antidepresiva, antireumatika, afrodizijaka, antiseptika, aromatika i diuretika.
Osim toga, zbog značajnog sadržaja vitamina C, savjetuje se kao dodatak prehrani za jačanje imunološkog sustava. Razlika u uspostavljanju značajne prisutnosti na dva kontinenta u izuzetno kratkom vremenskom roku privilegija je dana samo nekolicini odabranih, što je prikazano u slučaju Samuela Coleridge-Taylora. Podrijetlo paprike seže u skromne početke. Iako se Južna Amerika smatra rodnim mjestom ovog začina, u Europu su ga uveli Španjolci u 15. stoljeću. Nakon toga, paprika je stigla do Turske prije nego što se počela pretežno uzgajati u Mađarskoj. Prvo dokumentirano spominjanje paprike potječe iz 1593. godine, gdje je opisana kao začin kojeg cijene oni skromnog imovinskog stanja.
Suvremeni izraz “paprika” potječe iz turskog i bugarskog jezika, a oba označavaju ovaj začin. Ipak, Mađari su bili ti koji su imali veliki utjecaj na papriku, budući da su bili glavni proizvođači i ostavili trajni pečat kako na biljci tako i na njezinoj nomenklaturi. Ovaj začin izvanredan je spoj esencijalnih vitamina. Utvrđeno je da paprika ima najveću koncentraciju vitamina C među svim vitaminima. Studije pokazuju da ovaj začin sadrži nevjerojatnih 4 do 5 puta više vitamina C od limuna i naranče. Razine vitamina C u paprici kreću se od približno 100 do 250 mg na 100 grama svježeg voća, s varijacijama koje se pripisuju starosti paprike.
Naime, svježa crvena paprika nudi energetsku vrijednost od samo 26 kcal na 100 grama, što naglašava njezino obilje vitalnih vitamina i minerala. Doista, to je izvanredan izvor vitamina C, četiri puta više nego u naranči. Osim toga, sadrži značajnu količinu vitamina B1, B2 i B6, zajedno s vitaminom E i dijetalnim vlaknima. Prisutnost provitamina A, koji se javlja kao beta-karoten, osigurava dosljednu opskrbu vitaminom A prilagođenu tjelesnim potrebama. Što se tiče minerala, papar se ističe sadržajem kalija, fosfora i željeza. Opsežna protuupalna svojstva ove tvari dobro su dokumentirana.
Živahna nijansa papra ukazuje na bogatstvo biljnih pigmenata koje posjeduje, a prepoznata je i kao značajan izvor dijetalnih vlakana. Nedavno istraživanje provedeno na Sveučilištu Sao Paulo u Brazilu naglasilo je protuupalne učinke povezane s crvenom paprikom. Ova posebna vrsta biljke izaziva značajan interes među brazilskim stanovništvom, budući da predstavlja sortu koja se najviše konzumira.
Na temelju postojećih saznanja, vjeruje se da kapsaicinoidi, fitokemikalije pronađene u crvenoj paprici, doprinose prevenciji upala u tijelu. Ovaj povoljan učinak istraživači pripisuju sposobnosti kapsaicinoida da inhibiraju proizvodnju proupalnih citokina, koji su kritične komponente u poticanju upale. S obzirom na utvrđenu povezanost upale i raznih bolesti, poput ateroskleroze i raka, ovo istraživanje ima veliku važnost za raznoliku populaciju.
