Svaki narod ima svoju tradiciju i običaje koji obuhvataju skoro svaki segment života. Danas govorimo o onima koji su vezani za poklone koje dobijemo a koje ne bismo trebali držati u kući.
Mnoge su se tradicije i priče vezale uz stvari koje se smiju, a koje ne smiju čuvati, jer se vjerovalo da će neki pokloni donijeti štetu, tugu ili bolest. Ova vjerovanja nisu samo jednostavne tradicije; oni predstavljaju duboku želju za očuvanjem unutarnjeg sklada u kozmosu u kojem živimo. Pokloni se nisu smatrali običnim predmetima, već nečim što posjeduje energiju dara. Ako je ta energija bila popraćena negativnim emocijama poput zavisti, ljubomore ili neljubaznosti, smatralo se da će se ta negativnost prenijeti na dom i njegove stanovnike.
- Upravo su zato narodne priče davale točne savjete kako spriječiti obiteljsku neslogu, povećati napetost među članovima obitelji ili dovesti do bolesti. Unatoč činjenici da se ova vjerovanja mnogima danas mogu činiti kao jednostavno praznovjerje, ona pokazuju kako su ljudi tijekom vremena pokušavali zaštititi svoj dom i promicati mir u njemu. Dom se nije smatrao samo fizičkim prostorom, već je bio i utočište za unutarnji mir. Suvremene metode, poput feng shuija, slijede iste principe: vjeruje se da svaki predmet ima svoju energiju koja može imati pozitivan ili negativan učinak na atmosferu u domu.
Stručnjaci ističu važnost odabira predmeta koje konzumiramo u svom životnom prostoru, jer stres i napetost mogu proizaći iz predmeta koji izazivaju nelagodu. Intuicija je vitalni pokazatelj koji olakšava prepoznavanje je li dar ili predmet koristan ili ne. Ako nakon darova osjetimo nelagodu ili nelagodu samim pogledom na njih, to je znak da ih treba odbaciti, a posljedično zadržavamo i negativnu energiju povezanu s njima. Neke tradicije čak zagovaraju praksu spaljivanja ove vrste stvari, jer se vjeruje da vatra može u potpunosti eliminirati negativne emocije.
Primjeri iz lokalnih tradicija pokazuju koliko su ti koncepti često internalizirani u našim kulturama. Na primjer, u bosanskoj narodnoj tradiciji postoji predaja o ogledalu koje se ne smije poklanjati jer nekom drugom nagovještava nesreću i može dovesti do nesreće. Ove priče, koje se danas često smatraju simboličnima, jasno pokazuju da su naši preci darovima davali značajnije značenje od same fizičke vrijednosti. Također, postoji konkretan prijedlog kako se odnositi prema darovima koji ulijevaju sumnju.
Ne preporučuje se njihovo držanje na tavanima ili podrumima jer se vjeruje da negativna energija tih mjesta ipak može utjecati na dom. Učinkovitije ih je u potpunosti ukloniti iz prebivališta – bilo da ih bacite, spalite ili date nekome drugome, ali samo ako se to radi s namjerom pozitivne promjene, bez prijenosa negativne energije na drugu osobu. Unatoč općem uvjerenju da su te tradicije samo konvencije, one same po sebi imaju psihološki značaj. Ako nas predmet stalno podsjeća na nesretne događaje ili pojedince, prirodno je da se osjećamo nelagodno ili imamo negativan stav.
Dom bi trebao biti mjesto harmonije i sigurnosti, stoga nema opravdanja za držanje nečega što negativno utječe na nas ili narušava našu psihičku ravnotežu. Drugo važno tradicionalno vjerovanje je važnost energije povezane s darovima u kontekstu ljudskih odnosa. Stvari koje dobijemo od ljudi s kojima smo imali narušene odnose mogu produžiti trajanje sukoba i napetosti, dok darovi od ljudi koji su iskreni i imaju dobre namjere mogu donijeti radost i sreću. Ove pretpostavke pokazuju kako je koncept bio da se fizički objekti mogu koristiti za prenošenje emocija i namjere. Psiholozi također priznaju vrijednost slušanja vlastite intuicije u ovakvim situacijama. Stručnjaci priznaju da ljudi često pogrešno prepoznaju stvari koje im ne pristaju ili izazivaju nelagodu.
Nije potrebno vjerovati ezoteriji da bismo shvatili razloge koji stoje iza negativnih osjećaja subjekta; često je asocijaciju jednostavno napraviti: objekt je povezan s negativnim iskustvima ili pojedincima. Upravo je to razlog zašto je važno slušati vlastite emocije i djelovati prema njima. Posebno intrigantna komponenta tradicije je veza između mačaka koje se pojavljuju na kućnom pragu i prakse. U mnogim se tradicijama prisutnost mačke smatrala znakom preobrazbe. Crna mačka često se prikazuje kao znak nesreće u raznim tradicijama, međutim, ona predstavlja mir i povezuje se s domom u cjelini. Osim crnih mačaka, bijele i crvene mačke imale su svoj značaj – prisutnost ovih životinja smatrala se pokazateljem bogatstva, posebno u financijskom smislu.
Prema narodnom vjerovanju, briga za mačku na kućnom pragu pridonijet će sreći i miru u kući. Ove ideje vrijede i danas, a mačke se i dalje smatraju oblikom pozitivne energije i sigurnosti određene zajednice. Dok su u nekim kulturama na njih gledali kao na prijetnju, kod nas su ih prvenstveno prepoznavali kao kućevlasnike i predznake veselja. Sve ove priče o darovima i drugim simbolima kao što su životinje pokazuju ljudsku želju da objasni nasumičnu prirodu života i pokušavaju održati unutarnji sklad.
Bez obzira vjerujemo li u energiju predmeta, vlastita nam intuicija često služi kao vodič za prepoznavanje što nam daje mir, a što nemir. Dom je utočište, stoga je razumno iz njega ukloniti sve stvari zbog kojih se osjećamo nesigurno ili izvan ravnoteže. Priče o “opasnim darovima” i “mačkama na kućnom pragu” možda se čine kao odjek prošlih vremena, ali imaju važnu poruku za nas: budite oprezni s onim što unosite u svoj prostor i oslonite se na vlastitu intuiciju. Povremeno je najočitije znakove uspjeha i sreće najteže prepoznati.
