Prema pravoslavnom učenju i predanju Crkve, duša pokojnika prolazi kroz određene faze i iskustva nakon smrti. Evo detaljnijeg pregleda prema navodima protojereja-stavrofora profesora dr. Vladimira Stupara:
Faze nakon smrti:
Prva dva dana: Duša nakon smrti posjećuje mjesta i ljude koje je voljela za života, premda ne može uspostaviti komunikaciju s njima jer nema tijelo. Ovo vrijeme je duši dano da se oslobodi tereta tijela i da se pripremi za svoj put dalje.
Treći dan: Prema učenju Svetog Makarija Aleksandrijskog, treći dan nakon smrti posebno je važan za molitvu za pokojnika.
Prvih 40 dana: Duša ostaje u blizini zemaljskog svijeta, prate je dva anđela – anđeo čuvar i anđeo poslan od Boga. Tijekom ovog vremena, duša prolazi kroz iskustvo u kojem se suočava s vlastitim djelima i vrlinama. Ovisno o svojim djelima za vrijeme života, duša može osjetiti ljepotu Božjeg Carstva ili biti suočena s tamom i odbijenjem.
40. dan: Na 40. dan nakon smrti odlučuje se sudbina duše – hoće li biti u svjetlu ili tamu do Vaskrsenja ili Strašnog suda. Tog dana se donosi privremena sudbina duše, koja je zasnovana na njenom zemaljskom životu i duhovnom stanju.
Viđenja tijekom kliničke smrti:
U praksi, postoje i iskustva kliničke smrti gdje se duša privremeno odvaja od tijela, ali se zatim vraća. U takvim slučajevima, osobe mogu doživjeti iskustva poput susreta s anđelima, viđenja svjetlosti ili tamnih sila, te otkrivanje svojih grijeha ili nedostataka.
Zaključak:
Pravoslavno učenje naglašava važnost duhovne priprave za smrt i život u skladu s Božjim zapovijedima kako bi duša bila spremna za svoj put nakon smrti. Molitva, pokajanje i dobra djela tijekom života smatraju se ključnim faktorima koji određuju sudbinu duše nakon smrti. Važno je da bližnji pokojnika mole za njegovu dušu u prvih 40 dana, jer se vjeruje da te molitve mogu pomoći duši u njenom putovanju prema Božjem Carstvu.
