Vrlo često se desi da žene u vezi ili braku zapostave sebe i svoje potrebe i brinu se da njihovom partneru ili djeci sve udovolje a to im se na kraju nikako ne isplati nego naprotiv.
Pet godina su prošla otkako je život Marianne Cortez, žene koja je bila posvećena svom mužu, potpuno promijenio tok. U tih pet godina, ona je bila supruga, njegovatelj, oslonac i žrtva, vjerujući da ljubav znači stalnu žrtvu. Godine su se pretvorile u svakodnevnu rutinu brige i odricanja, zbog čega je Marianne postupno izgubila vlastiti identitet, a njene ruke, koje su bile sklone žuljevima i iscrpljenosti, postale su simbol svega što je činila za njega.
Sve je počelo kada je Lucas, njen muž, doživio nesreću koja mu je oduzela mogućnost kretanja. Tada je počela nova životna faza za oboje. Dok je Lucas prolazio kroz fizičke bolove, Marianne je uzimala odgovornost za sve. Posvetila je svaki dan njemu, svemu što mu je trebalo, dok su njeni vlastiti snovi postajali nevažni. Prešla je s jedne brige na drugu, zaboravljajući da se brine za sebe. Ljubav, koju je vjerovala da pruža kroz svoju potpunu posvećenost, počela je da postaje preteška. Međutim, bilo je trenutaka koji su rušili iluzije.
Taj trenutak došao je jedne jutros. Lucas je, s obzirom na njegovu situaciju, tražio da Marianne donese pecivo iz obližnje pekare. Mislila je da je to mali znak pažnje, da će je barem na trenutak podsjetiti na normalnost i ljubav. Međutim, dok je bila na putu ka bolnici, naišla je na nešto što će promijeniti sve.
- Dok je prolazila pored staklenih vrata, čula je njegov smijeh. Razgovarao je sa nekim, pričajući kako je ona tu da mu bude “sluga” i da, čak i kada mu ona nije potrebna, neće otići. Govorio je o tome kako je ona uvijek bila pouzdana, kako nije imala nikuda otići, i smatrao je da mu ona pripada. U tom trenutku, Marianne je shvatila strašnu istinu: sve što je činila nije bilo iz ljubavi, nego iz želje za kontrolom. Njegova hladna izjava razbila je njen svijet.
Nije se suočila s njim. Nije plakala. Umjesto toga, osjetila je nešto što nije osjećala u posljednjih pet godina – jasnoću. Bilo je to buđenje iz noćne more. Shvatila je da više ne može biti žrtva, da više ne može živjeti za njega. Bilo je vrijeme da vrati svoj život i svoju moć. Sljedeći dan je počela da se priprema za promjene. Počela je da prikuplja dokumente, da analizira financije i pravne aspekte njenog braka. Također je kontaktirala staru prijateljicu, koja ju je povezala sa advokaticom poznatom po tome što je išla ravno u bitku, bez sentimentalnosti.
Lucas je ubrzo shvatio da je nešto u njenom ponašanju bilo drugačije, ali bilo je prekasno. Ona je već poduzela pravne korake. Njeni računi su bili zamrznuti, dokumenti predani i borba je počela. Svi su shvatili da je priča o njenom životu bila iskrivljena, ali sada je ona bila ta koja je preuzela kontrolu. Odluka da napusti svog muža došla je sa snažnim osjećajem olakšanja. Nije osjetila tugu, već slobodu.
Nekoliko dana kasnije, bolnica je pokušala da je kontaktira zbog njegovog ponovnog prijema, ali ona je odbila. Lucasova briga više nije bila u njenim rukama. Iako je ona bila ta koja je oduzela svoju energiju i snagu za njega, sada je bilo jasno da je vrijeme da se oslobodi i osnuje vlastiti život.
Danas, Marianne je s prijateljicom otvorila mali kafić. Nije samo promijenila svoj život, već je izgradila svoj vlastiti prostor gdje se osjećala cjelovito. Započela je novi početak, s potpunim posvećenjem sebi. Zdravlje, mir i sreća, sada su bili njezini prioriteti. I, kao žena koja je prošla kroz najteže trenutke, shvatila je da je pravo bogatstvo biti u stanju vratiti se sebi, živjeti s poštovanjem i dostojanstvom.
Naučila je da ljubav nije žrtvovanje i da je stvaranje vlastitih granica ključno za emocionalnu stabilnost. Nije bilo bitno što je sve učinila za njega, jer sada je znala da zaslužuje isto toliko ljubavi i poštovanja prema sebi.
