Glavni lik naše današnje priče je pas koji je pomogao da se otkrije velika tajna. Psi su poznati kao najbolji čovjekovi prijatelji koji imaju tzv. šesto čulo i izuzetno su senzibilni.
Vjerojatnost područja je toliko niska da podsjeća na zaplet knjige, ali pokazuje koliko će ljudi daleko putovati za vlastitu korist i koliko odanost može biti značajan signal za životinje. Sve je počelo kada su mještani primijetili mršavog psa krvavog lica, po imenu Shadow, koji je danima ležao na podu nedavno iskopanog groba. Njegovi postupci nisu izgledali kao patnja, već kao oprez.
- Kad bi mu se netko pokušao približiti, pas bi vikao i štitio zube. Clara Jennings, mlada djevojka koja je htjela posjetiti svoju baku, prva je shvatila da pseća bol nije iskrena, već način privlačenja pažnje. Njezine riječi – “Upozorava nas” – bile su katalizator da se šerif više zaokupi cijelom situacijom.
Odluka da se grob otvori promijenila je sve. Kad su ga iskopali, unutra nije bilo tijela: samo mokre plahte i oštećene daske. Svi prisutni bili su šokirani. Grobari su poricali da je leš tamo postavljen prije dvije noći, što je još više povećalo sumnju. Istraga je zauzela proaktivan pristup, a oko groblja brzo su uočeni krvavi otisci stopala. To je dovelo do stare šupe. Vrata su bila zapečaćena, ali su ih provalili i unutra otkrili krvavu plahtu i farmera kojem su svi ostali već održavali komemoraciju.
Bio je iscrpljen, vezan i prekriven slamom, ali još uvijek živ. Njegovo priznanje zaledilo je krv prisutnima. Sačuvali su me vidom… rekao je jedva artikulirano. Utvrđeno je da je bio omamljen, bez svijesti i proglašen mrtvim, sve je to isplanirao njegov vlastiti brat. Uzrok je bio očit: želja za posjedovanjem imovine i zemlje. Šerif je brzo povezao tragove i istog dana brat je uhvaćen. Kod njega su pronađeni dokumenti i lažna oporuka, te stvari je želio potvrditi vlastitu pobjedu nad bratom.
Pas Shadow nije napustio svog gospodara unatoč činjenici da je bio hospitaliziran. Drijemao je kraj kreveta, kao da je shvaćao da je njegov posao čuvati ga od početka do kraja. Farmer je kasnije objasnio Clari da da nije bilo tebe i tog psa, ja bih već bio mrtav. Ove riječi nisu samo izražavale zahvalnost, već i istinu da su mu ljudska intuicija i pseća odanost spasile život.
Ovaj događaj duboko je utjecao na stanovnike Greenwooda. Mjesecima selo je raspravljalo o tome što se dogodilo i svi su se pitali kako je itko mogao zamisliti tako brutalnu izdaju. Prazan grob nije ponovno zatrpan – odlučili su da će poslužiti kao upozorenje na tamnu stranu čovječanstva, kao i kao počast istini. Svake večeri, Shadow je nastavio spavati pored njega, kao da je shvaćao da čuva uspomenu na ono što se dogodilo.
Ova pripovijest pokazuje da se zlo može ušuljati čak i među članove obitelji, te da se treba očekivati najveći stupanj sigurnosti. Osim toga, pokazuje da ponekad spasenje dolazi iz božanskog izvora koji nije predviđen – u ovom slučaju, postojanost i odanost psa spriječili su prikrivanje laži. Sjena je postala simbol vjernosti, nade i istine u selu Greenwood, a lokalno stanovništvo će pamtiti njegovo ime kao prikaz onoga što životinje vide, ali ljudi ne žele priznati.
