Skoro svaka domaćica u svojoj kuhinji ima papir za pečenje koji koristimo prilikom priprema jela u pećnici da ne bi došlo do prskanja i da hrana ne bi izgorjela.
Bez njega je gotovo nemoguće peći kolače, pizze ili povrće u pećnici, štedi vrijeme, sprječava lijepljenje hrane, a lakše je očistiti posuđe. Međutim, iako je uobičajen diljem svijeta, vrlo malo ljudi zapravo zna što sadrži i koliko je siguran za konzumaciju. Iza praktične primjene stoje brige o kemikalijama, dovoljno visokim temperaturama i mogućim opasnostima ovog proizvoda. Koja je definicija papira za pečenje i kako se pravi?
- Papir za pečenje sastoji se od celuloze, ali nije običan papir. Da bi bio pogodan za termičku obradu, mora biti otporan na vlagu, masnoće i visoke temperature. Zbog toga je podvrgnut dodatnoj obradi u industriji i obično je prekriven slojem silikona. Upravo taj sloj silikona omogućuje da se hrana ne lijepi za papir i da zadrži svoju stabilnost na temperaturama od oko 220°C. Uobičajeno su dostupne dvije vrste papira: bijeli (bijeljeni) i smeđi (nebijeljeni). Bijeli papir je podvrgnut tretmanu klorom kako bi se održao njegov kemijski sastav i dala svijetla, čista boja.
Nasuprot tome, smeđi papir je ekološki prihvatljiviji jer nije prošao proces izbjeljivanja, smatra se manje štetnim za zdravlje i okoliš. Materijali u tragovima – mala količina, ali značajan utjecaj Jedna od primarnih briga povezanih s izbijeljenim papirom je mogućnost prisutnosti dioksina, nusproizvoda kemijske obrade klora. Dioksini su tvari za koje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) vjeruje da su moguće kancerogene. Unatoč tome što se nalaze u malim količinama, pečenjem na visokim temperaturama postoji mogućnost da se pretvore u hranu.
Problem s dioksinima nije samo njihova toksičnost, već i činjenica da se pohranjuju u masnom tkivu i ostaju u tijelu dugo vremena. Dugotrajna izloženost dioksinima može dovesti do različitih učinaka: od hormonske neravnoteže i problema s plodnošću, do oštećenja jetre i povećanog rizika od raka dojke ili jetre. Unatoč činjenici da se radi o malim dozama, svakodnevna uporaba ove vrste papira, pogotovo kada je iznad preporučenog temperaturnog raspona, ima potencijal zdravstvenih učinaka. Silikonski premaz – pomoćnik u pekarskoj industriji ili drugi kemijski problem?
Silikon koji se koristi za brtvljenje papira za pečenje smatra se sigurnim za konzumaciju. Međutim, kada se silikon pregrije u usporedbi s temperaturom koju preporučuje proizvođač, on će se razgraditi. Nakon toga mogu se izlučiti siloksani – kemijski spojevi koji su u fokusu brojnih istraživanja zbog potencijalnog djelovanja na ljudski organizam. Europska agencija za kemikalije (ECHA) prepoznala je određene vrste siloksana, uključujući D4 i D5, kao visokorizične.
Smatra se da te molekule remete hormonski sustav i imaju kancerogeni učinak. Nisu svi proizvodi jednako štetni, ali razlika u kvaliteti papira, nepoznati brendovi i nepoštivanje temperaturnih smjernica mogu povećati opasnost. Uobičajena pogreška koju mnogi ljudi čine je opetovano korištenje papira za pečenje. Unatoč prvobitnom očuvanom izgledu papira za pečenje nakon višestruke uporabe, stručnjaci upozoravaju da se ne smije koristiti više puta. Nakon prvog pečenja, sloj silikona koji bi se trebao razgraditi to može početi činiti, što znači da su čestice sada sposobne završiti u hrani.
Osim toga, papir obično gubi svoju zaštitnu funkciju, postaje lomljiviji i može zagorjeti ili se zalijepiti, osobito ako se koristi iznad preporučene temperature od 220-230°C. To ne samo da povećava vjerojatnost kemijskog prijenosa, već i fizičkog onečišćenja. Inteligentniji izbori u kuhinji – dostupne su i druge sigurnije opcije. Oni koji žele smanjiti izloženost štetnim tvarima mogu pronaći jednostavne i učinkovite zamjene za papirnato pečenje. Jedna od najisplativijih opcija je da pladanj lagano premažete zdravim biljnim uljem, poput maslinovog.
Dodatno su prepoznati kao izvrstan izbor nereaktivnih spremnika koji su jednostavni za održavanje. Glazirane i keramičke posude za pečenje također su učinkovitije rješenje; ne ispuštaju nikakve kemikalije, dugotrajni su i iznimno praktični. Druga mogućnost su silikonske matice za višekratnu upotrebu. Međutim, nisu svi identični; ključno je odabrati proizvode koji imaju sigurnosne certifikate i potječu od provjerenih proizvođača. Kako smanjiti opasnost ako ipak koristite papir za pečenje.
Ako ne želite baciti sav papir za pečenje, barem dio rizika možete svesti na minimum. Predlaže se: Koristite samo nebijeljeni papir bez klora (pronađite oznake “bez klora”, “bez izbjeljivača” i “FSC certificirano”). Kupujte proizvode od provjerenih proizvođača koji jasno objašnjavaju sastav i preporučenu upotrebu. Nikada nemojte koristiti papir čija je temperatura iznad preporučene. Ne koristite isti papir više od jednom, bez obzira na stanje nakon pečenja.
