Od kako postoji internet i društvene mreže mnogi ljudi su se povezali online. U početku su se na ovan način pronalazili davno izgubljeni prijatelji i članovi porodice a danas se pronalaze i supružnici.
U jednoj od najneobičnijih priča koje su šokirale javnost u posljednje vrijeme, 26-godišnjak A.K. saznao za izvanredno otkriće – da žena koju je oženio zapravo nije bila žena, već umjesto toga muškarac koji se predstavljao kao takav. Za mjesto vjenčanja doznao je tek dvanaest dana nakon događaja, a cijela je situacija izazvala veliku pozornost domaćih i šire. Sve je počelo 2023. godine, kada je A.K. na Instagramu je naišla na osobu koja se nazvala Adinda Kanzi, navodno odana muslimanka koja stalno nosi nikab. Njihova internetska komunikacija brzo je prerasla u emotivnu vezu, nakon godinu dana dopisivanja i virtualne privrženosti odlučili su se vjenčati.
Unatoč tome što se nikada nisu osobno sreli, A.K. Nije sumnjao u religioznost buduće supruge i želju da ostane skromna i skromna. Svadbena svečanost održana je 12. travnja u skromnom domu mladoženjine obitelji. Adinda je objasnila da nema članova obitelji koji bi mogli sudjelovati u obredu, kojem je nazočio i A.K. nije to smatrao sumnjivim, prihvatio je objašnjenje bez postavljanja pitanja. Sve je na prvi pogled izgledalo kao početak jedne tihe i tradicionalne ljubavne priče. No, nakon vjenčanja počeli su se javljati logični problemi.A.K.
Primijetio sam da je njegova supruga opetovano odbijala bilo kakav fizički kontakt, zbog zdravstvenih problema, uključujući navodnu bol tijekom menstruacije i umor. Osim toga, zahtijevala je da kod kuće uvijek nosi nikab, što je bilo neuobičajeno čak i među najreligioznijim ženama koje je poznavala. Također je izbjegavala kontakt s njegovom obitelji, što je pojačalo osjećaj udaljenosti. Nakon gotovo dva tjedna razmišljanja, A.K. odlučio malo više istražiti. Uz pomoć suputnika locirao je adresu prebivališta osobe s kojom se vjenčao.
- Kad je stigao na odredište, dočekali su ga roditelji koji su negirali da je on zapravo njihov sin, dugo ga nisu vidjeli i nisu im se javljali. Šok je bio totalni – “Adinda” nije postojala. Umjesto nje, iza nikaba je bio muškarac koji se pretvarao da je žena, prikrivajući svoju pravu prirodu. Nakon što je prijavio zločin nadležnima, cijela istina je otkrivena. Istraga je otkrila da je lažna mladenka koristila ženski glas koji je bio krajnje uvjerljiv, da je birala kutove fotografija koje je slala A.K., te da je pažljivo mijenjala svaki aspekt svoje lažne osobnosti.
Na slikama vjenčanja činilo se da je prava žena: šminka, odjeća i geste izvedeni su s takvom pažnjom da nitko nije dovodio u pitanje. Uzrok cijelog postupka bio je financijski motiviran. Lopov je namjeravao preuzeti stanovanje i financijsku imovinu obitelji “muža”. Njegova taktika nije bila ograničena na A.K. – policija je saznala da je prije toga manipulirao i ženama i muškarcima, sve s lažnom osobnošću, što povećava privlačnost njegovog slučaja. Nakon uhićenja, optužen je za prijevaru i krivotvorenje, te bi prema indonezijskom zakonu mogao biti osuđen na do četiri godine zatvora. Javnost je reagirala mješavinom šoka, nevjerice i suosjećanja za A.K.-a koji je, prema riječima okoline, pretrpio značajan emotivni gubitak, ali je zahvalan što je istina relativno brzo otkrivena.
Ovaj slučaj također ima značajne implikacije – što se tiče povjerenja u virtualnim vezama, opasnosti digitalnog doba, kao i emocionalnih i pravnih posljedica koje pojedinci koji su prevarili mogu doživjeti. Za A.K., koji je mislio da je pronašao svoju alma mater, istina nije bila tako ugodna kako je očekivao. Dok razmišlja o posljedicama svoje prijevare, njegova pripovijest mnogima još uvijek služi kao opomena: ljubav je, unatoč svojoj iskrenosti, puna opasnosti, što je osobito istinito u doba u kojem se granice identiteta lako zaklanjaju ekranom.
