Obilježavamo veliki crkveni pravosalavni praznik Preobraženje Gospodnje za koje se veže nkoliko običaja i narodnih vjerovanja. U nastavku saznajte koji su to i šta treba uraditi.
Preobraženje Gospodnje smatra se značajnim dijelom kršćanskoga blagdanskog sustava i posebno se obilježava u crkvenom kalendaru. Slavi se 19. kolovoza po gregorijanskom kalendaru, odnosno 6. kolovoza po julijanskom kalendaru. Današnje slavlje ima značajnu duhovnu, obrednu i simboličku važnost, jer podsjeća na događaj na gori Tavoru kada se Isus Krist preobrazio pred svojim najbližim učenicima – Petrom, Jakovom i Ivanom – i pokazao im da je božanski. Prema predaji, Njegovo se lice pojavilo kao sunce, a Njegova odjeća postala je svjetla i sjajna, što ukazuje da je Krist božanski i dobrohotni lik koji samo Bog posjeduje.
- Taj trenutak je potvrda vjere i obećanje ljudskoj populaciji da je Kristovo spasenje jedina dostupna opcija. U pisanim djelima crkve spominje se da su se starozavjetni proroci Ilija i Mojsije tada pojavili uz Krista, raspravljali su o nadolazećoj smrti i uskrsnuću u Jeruzalemu. Apostoli su bili uplašeni, ali i uzbuđeni jer su izravno sudjelovali u božanskoj tajnoj objavi. Ovo je slavlje uklopljeno u vjerski život Crkve kao stalni podsjetnik da je svrha ljudske evolucije preobrazba, a to je postati viši i nebeskiji. Osim dubokog vjerskog značaja, blagdan Preobraženja također je zasjenjen bogatstvom kulturnih tradicija i ideja. Na ovaj dan vjernici donose u crkvu prve plodove, obično grožđe i jabuke, koje svećenik posvećuje.
Posvećeni plod se potom daje pučanstvu i vraća kući, jer se smatra da ima posebnu moć blagoslova. Grožđe predstavlja početak novog života i obnovu starih problema, a jabuke zdravlje, sreću i slogu u obitelji. U krajevima u kojima nema vinove loze ljudi uglavnom donose drugo sezonsko voće, ali uvijek izražavaju zahvalnost Bogu za darove prirode. Narodna umjetnost i kultura pokazuju značajnu povezanost ovog praznika s prirodom i životnim ciklusima. Ljudi su smatrali da se za vrijeme Preobraženja dogodila značajna promjena u prirodi, da se “jedan list pretvorio u planinu, a kamen u vodu”.
Od tog dana naši stari su objašnjavali da ljeto polako odmiče, da je vrućina sve manje i da se osjeća miris jeseni. Također, vjeruje se da nakon Preobraženja više nije korisno kupati se u rijekama, jer je voda hladna i predstavlja opasnost od bolesti. Posebno značajno mjesto u folklornom pogledu na vrijeme je vjerovanje o vremenskim prilikama na ovaj dan. Ako na Preobraženje padne oborina, mještani to ne smatraju lošim znakom; nego ga vide kao božanski dar. Tog dana voda se smatrala svetom, nosivom života i blagostanja. Smatralo se da će godina u kojoj na Preobraženje padne kiša biti rodna i rodna, da će usjevi dobro uroditi i da će u kućanstvima živjeti sretan i zdrav čovjek.
U tom smislu, kiša se smatra oblikom duhovnog odmora, podsjetnikom na stalnu obnovu života, a smatra se i simbolom nebeskog dara Milosti. U crkvenim tradicijama Preobraženje se uvijek slavi u vrijeme Gospina posta, pa i oni koji ne poste baš na ovaj dan, izbjegavaju masnu hranu. Na stolovima su samo kruh i voće, od kojih je ovo drugo posebno posvećeno stolu, jer se vjeruje da će prvi zalogaj voća donijeti zdravlje i slogu cijeloj obitelji. Ovaj običaj ima dva različita značenja: prvo, izražava zahvalnost za Božju dobrohotnost, i drugo, podsjeća ljude na njihovu potrebu za skromnošću, postom i duhovnim čišćenjem. Narodna mudrost povezana s ovim slavljem također sugerira moralnu pouku.
Vjeruje se da toga dana ne treba spavati danju jer onaj tko spava neće imati snage za rad nego će se cijelu godinu odmarati. Isto tako, na Preobraženje se smatralo nedopuštenim plakati, jer će suza biti prisutne tijekom cijele godine. Naime, pojedincima je savjetovano da se ne okupljaju po konobama i ne troše besramno jer će to postati redovita praksa. To je imalo i praktičnu svrhu: običaji su poticali ljude na trijeznost, odgovornost i umjerenost. Osim svih vjerovanja, preobrazba ima jednu jedinstvenu definiciju koja se očituje u samoj riječi – preobrazba. To implicira da čovjek nije osuđen ostati isti, nego da je pozvan mijenjati se, duhovno rasti i približavati se Bogu.
Priroda je ovoga dana promijenjena prijelazom iz ljeta u jesen, a i čovjek je pozvan doživjeti sličnu promjenu svoga srca: odbaciti mane i slabosti svoje prirode, te se usredotočiti na svjetlo, dobrotu i ljubav. Upravo je to snaga i ljepota blagdana koji spaja vjeru i tradiciju, duhovnost i svakodnevno ponašanje. Zbog toga se Preobraženje Gospodnje i danas u narodu smatra jednim od najomiljenijih blagdana. Ne samo da podsjeća na biblijski događaj na gori Tabor, već i na univerzalnu prirodu promjene, te na to da je čovjeku pružena prilika da iz svake promjene izađe snažniji i inteligentniji. Prati li blagdan ugodno vrijeme ili oborine, poruka je ista: dan je slavlja, dan u kojem se mijenjaju i nebo i zemlja, a ljudi podsjećaju na snagu vjere i obnovu života.
