Lajka, srca ispunjenog iščekivanjem i ubrzanog daha, bila je odbačena u golemo prostranstvo Zemljine orbite, nevjerojatnih 2000 milja iznad poznatih ulica Moskve. Iako je priča nedvojbeno tužna, Lajka je zauvijek upisala svoje ime u anale povijesti kao pionirsko biće koje je ikada okružilo naš planet.
Dok je primarni cilj leta bio procijeniti sigurnost svemirskog putovanja za ljude, nažalost, uključeni pas je svjesno poslan u misiju koja nije nudila nikakve šanse za povratak zbog ograničenja tehnologije u to vrijeme. Pokupljena s ulica Moskve nešto više od tjedan dana prije lansiranja rakete, Lajka je bila pas lutalica koji je podignut u status kozmonauta. Na odluku da je izaberu utjecala je njezina mala veličina i smireno držanje, prenosi Associated Press. Sovjetski Savez, koji je bio na čelu istraživanja svemira, dok su Sjedinjene Države zaostajale, imao je sklonost odabiru nestašnih lutalica kao svojih pasa astronauta.
Iako Laika nije bila prvi pas koji se odvažio u svemir (prethodne misije bile su ograničene na suborbitalne letove), njezino putovanje na Sputniku 2 označilo je još jedan trijumf za Sovjete. Samo mjesec dana ranije uspješno su lansirali Sputnik, prvi satelit na svijetu. Kako se Laikina svemirska letjelica vinula u orbitu, Sjedinjene Države su se našle u još većem zaostatku u svemirskoj utrci. Globalno negodovanje kao odgovor na ovaj događaj bilo je toliko rašireno da je u Moskvi podignut spomenik u čast psu. Ime Lajka (ili laika na ruskom) steklo je ogromnu popularnost među vlasnicima pasa u to doba.
Odana joj je tiha počast tako što je većina pasa u tom razdoblju dobila ime po njoj. Laikina ostavština pretvorena je u legendarnu priču jer se nikada nije vratila na Zemlju i nestala je u svemiru ubrzo nakon što je poslana u orbitu. Suprotno tvrdnjama ruskih dužnosnika da je astronautkinja uspjela preživjeti šest dana u svemiru te da je uspavana prije nego što joj je ponestalo kisika, istina je da je tragično preminula samo nekoliko sati nakon polijetanja letjelice. Uzrok njezine prerane smrti bila je ekstremna vrućina i dehidracija koju je doživjela na brodu, budući da plovilo nije imalo odgovarajuće zaštite od intenzivnog sunčevog zračenja, što je rezultiralo temperaturama većim od 40ºC.
14. travnja 1958. Antili su svjedočili raspadu Sputnika II u atmosferi, iako je njegov jedini putnik tragično preminuo pet mjeseci prije. Nemili događaj se mogao spriječiti da su poduzete odgovarajuće mjere. Početna namjera je bila da se Lajka sigurno vrati na Zemlju prema izvornom nacrtu. Sovjeti su samouvjereno objavili da će ona posjedovati sve potrebne namirnice i da će se vratiti živa. No, te je namjere poremetio Nikita Hruščov, generalni sekretar Komunističke partije. Hruščov je na Lajkinu misiju gledao kao na oblik propagande i inzistirao je na besprijekornom tajmingu, zahtijevajući da se Sputnik 2 lansira na 40. godišnjicu boljševičke revolucije. Kao rezultat toga, znanstvenici su dobili upute da ubrzaju svoj rad, zbog čega su se prvotni planovi razotkrili. Ostala su im samo četiri tjedna da konstruiraju prvu svemirsku letjelicu sposobnu prevesti živo biće u svemir. Iako je ovaj vremenski okvir omogućio izgradnju svemirske letjelice, znanstvenici nisu imali dovoljno vremena da je opreme za siguran povratak na Zemlju. Sve ustaljene prakse u raketnoj tehnologiji su zanemarene, što je rezultiralo stvaranjem Sputnika 2 bez dobro definiranog rješenja.
