Kada govorimo o našoj regiji sa osvrtom na bivšu državu, možemo konstatovati da se na relativno malom geografskom prostoru pojavio veliki broj talenata u sportu ali i u drugim oblastima. Danas govorimo o Draženu Petroviću.
Ime Dražena Petrovića ostat će zauvijek upamćeno u svijetu košarke. Ističe se kao jedan od najvećih igrača svih vremena, a njegova nevjerojatna postignuća, uključujući obaranje više rekorda, sa samo 28 godina, i dalje su izvor inspiracije za mlade igrače koji su tek na početku. Osim njegove vještine na terenu, ono što je bilo izvanrednije bila je toplina koju je imao u srcu i njegov široki osmijeh. Svoj talent za košarku Petrović je pokazao na početku svoje karijere, godinama je igrao za domaći klub Šibenik. Sa samo 15 godina nastupio je u svojoj prvoj prvenstvenoj utakmici u Prvoj ligi Jugoslavije i tako postao najmlađi igrač u povijesti lige.
- Već tada se vidjelo da posjeduje iznimne sposobnosti. Godine 1989. Dražen se odlučio posvetiti Portland Trail Blazersima, sa željom da bude viđen u NBA, najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu. Unatoč ograničenom sudjelovanju u momčadi, Dražen je i dalje slijedio svoj san. Svoju NBA karijeru prvenstveno pripisuje prelasku u New Jersey Netse 1991. S Netsima je postao značajan igrač i dio liste najboljih strijelaca lige, s prosjekom od preko 20 poena po utakmici, a također je postao i uzor brojnim mladim košarkašima diljem svijeta. Njegova etika, ljubav prema igri i želja da uvijek napreduje ostavili su trajni trag.
U znak počasti, Drasen je 2002. posthumno primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu. Dres s brojem 3, koji je imao u New Jersey Netsima, povučen je. Dvorana “Dražen Petrović” u Zagrebu i spomenik u njegovom rodnom gradu Šibeniku održavaju dugogodišnju vezu među košarkašima. Mike je susreo dr. Martina kroz svoju profesionalnu karijeru, koja je uključivala i sportskog izvjestitelja. Unatoč pokušajima da zadrži profesionalnost i distancu od sugovornika kako bi imao realnu perspektivu, proslavljeni košarkaš nije uspio.
Bio je zaveden svojim entuzijazmom, pristupom drugima i osobnošću. Prošle je godine za USA Today napisao dirljiv tekst o svom prijatelju Draženu, koji je otkrio mnoge nepoznate detalje o tom čovjeku, a sada dolje prenosimo cijeli tekst: Prije Božića 1992., nakon utakmice između Netsa i Spursa, bijelac iz Hrvatske povukao je mene, crnog Amerikanca, pred kraj utakmice u svoju jazbinu, jazbinu koju su dijelili New Jersey Netsi i Spursi. Rekao je nešto poput: ‘Hvala ti, postaješ moj prijatelj.’ Zove se Dražen Petrović i riječ je o čuvaru gotovo legendarne prošlosti. Bio sam izvjestitelj o Netsima i postali smo prilično zavoljeli jedno drugo. Zapravo, prekršio sam nekoliko profesionalnih i osobnih načela.
Pravilo novinarske etike, a to je držanje određene distance prema igračima o kojima izvještavate, nedopustivo je “petru”, najčešćoj tituli koju dobiva u Americi. Tijekom godina bavljenja ovime, on je jedini sportaš s kojim sam dopustio da me se povezuje. Upoznaj sebe. Do toga je došlo jer je bilo malo pojedinaca poput njega. Petro je bio profesionalni košarkaš koji je bio sličan Stephu Curryju svoje ere. Čovjek je bio daleko značajniji. Unatoč razornom sukobu između civila u Hrvatskoj, njegov je DNK uključivao dobrotu i ta se osobina nikada nije promijenila. Sukob ga je rastužio i ogorčio, ali ispod toga se nikada nije promijenio. Međutim, to nije spriječilo njegovu sposobnost da me vidi… Nastavio se smiješiti Peteru. Ispitivao me o statusu moje obitelji.
Zapamtio je ime mog brata. “Ostanite sjediti”, rekao je. “Što se događa?” Sjeli bismo i razgovarali. Malo ljudi raspravlja o košarci. Želio je razumjeti život, američki ustav, mene i afroameričko stanovništvo. Naši su razgovori postali vrlo ugodni i otvoreni, što je dovelo do odnosa međusobnog povjerenja i prisnosti. Tijekom sezone 1992-93 New Jersey Netsa, Netsi su bili dio najuzbudljivije momčadi kojoj sam ikad svjedočio. Trener je bio Chuck Daly, koji je prethodno osvojio dva uzastopna naslova prvaka s Detroit Pistonsima. Kasnije su tu bile priče o legendarnim njujorškim srednjoškolcima Mauriceu Cheeksu i Bernardu Kingu, obojica su četiri puta bili All-Stars, kao io tome da je Coleman bio broj. Sudjelovati u NBA draftu 1990., koji je bio ispunjen glamurom svlačionice, težnja je sportskog novinara.
Istina o njegovoj stvari je očita: uspješno je vodio ovu momčad na talentiran i moćan način. Ovo pokazuje Petrov talent. Koja je dob tog talenta? Dražen je u prvoj ligi Lige Jugoslavije imao ukupno 112 bodova. Tijekom tog razdoblja vodio je nekoliko krugova. U natjecanju je zabio 40 od 60 šuteva, 10 od 20 trica i sva 22 slobodna bacanja. Sudjelovao je u sve prethodne dvije sezone NBA lige, s prosjekom od 20 poena po utakmici u svakoj. Dokumentirao je 40 poena protiv Michaela Jordana, a onda rekao Jordanu: “Hej, sve je u redu, daj mi loptu, gorim, idem po nju”, rekao je Kenny Anderson u dokumentarcu “Jednom braća” (o Petrovićevom druženju s Vladom Divcem). LeBrona Jamesa netko je ispitivao o najboljem stranom igraču u NBA ligi. “Najefikasniji svih vremena?
Najinternacionalniji talent? Dirk (Nowitzki) ili Petrović,” rekao je James o All-Star proslavi 2013. “Njegov kapacitet za šut, njegov atletizam… Ne boji se trenutka, ničega, znate, on je toliko dobar da kada bi umjetna inteligencija mogla napraviti savršen udarac, zvala bi se Petrov.” Danas bi činio ligu i imao bi iste sposobnosti kao Curry. “Ne, on bi zapravo bio korisniji”, ponosno je napisao Amerikanac. “On je najbolji strijelac u kojem sam sudjelovao”, rekao je član Kuće slavnih 2020. Reggie Miller. – Nikad nisam svjedočio nečemu sličnom. Petrovićev izlazak je najbrži kojem sam svjedočio, ovo je i jedinstveno jer sam sretan kako izlazi iz bloka, a i dalje je impresivan kada je hodanje u pitanju. “Lo, jedan od najvećih zaštitnika svih vremena, bio je moj najveći protivnik”, rekao je Reggie Miller.
Razgovarao sam s Peterom i rekao mu: Divno je biti tvoj prijatelj. Ovo je bio odgovor koji sam mu dao nakon meča protiv San Antonio Spursa. Te mi je večeri, kako me ranije pitao, opisao obiteljsku situaciju. Iako je imao brzu želju presvući se i ući u autobus, sjetio se nečega o svom domu i ispitivao me o tome. Upravo kako rekoh, bez ikakve pripreme. Obično je tih kada razgovaramo o njegovoj mladosti. “Moje prebivalište je sada drugačije”, objasnio mi je. Sljedeće godine, jugoslavenski sukob koji se dogodio prilikom proglašenja neovisnosti Hrvatske rezultirao je smrću preko 100.000 pojedinaca.
Među brojnim žrtvama su i civili koji su bili meta genocida. Ubila je više od ljudi: uništila je vezu između Hrvata Petra i Srbina Vlade Divca. Njihova je veza bila jaka, a onda je počeo sukob. Njihova veza i konačna sudbina njihova prijateljstva jedna je od središnjih tema filma Bilo jednom. Petro mi je pričao nepoznate stvari, ali – smrt… Divac… Vidjelo se da ne želi o tome. Međutim, još uvijek znam da sukob i gubitak prijateljstva jako štetno utječu na njega. Čudi me da može nastaviti igrati na ovako visokoj razini dok se država koju vodi raspada. No, to je ono što on radi, a utakmica protiv San Antonio Spursa bila je sjajan primjer toga. Petrovićev šut pri padu bio je oko 216 cm s Davidom Robinsonom na sredini.
- Ovim je pogotkom izjednačio rezultat na 96 u posljednjih 10 minuta četvrte četvrtine: 96 Postigao je 34 poena, a Netsi su dobili utakmicu u produžetku. Prišao mi je sa svojim tipičnim osmijehom, ali me upitao: To je David Robinson. – odjednom sam ga prepoznala. Nije pokazao šok zbog toga što ga je Robinson pobijedio, nego je rekao “naravno da sam pobijedio Robinsona jer ja sam Dražen Petrović, naravno da sam pobijedio sve”. Petro nikad nije propustio pogoditi. Ova je slika bila njegovo sredstvo uvjeravanja. Ne favorizira obranu, već se zalaže za šut. On je dobro. Izuzetan je i uobražen. Vrlo je otvoren. Jedan je od najglasnijih trenera u ligi. Iza te vanjštine krije se njegova duboka ljubav prema košarci. Voli provoditi vrijeme s drugima i sudjelovati u natjecanjima. Često razgovaramo o rasi. “Svi smo mi isti.” rekao je. On misli da su svi isti. Shvatio je da je taj stav djetinjast, ali je pokušao iskoristiti taj koncept kao svoje načelo.
Govorio je o rasizmu u Americi i Europi. Razgovarali smo o tom događaju s Rodneyem Kingom, kojeg je losanđeleska policija napala u ožujku 1991. godine, nakon čega su uslijedili neredi koji su izbili u cijelom Los Angelesu 1992. godine, kada su tri ili četiri policajca navodno upotrijebila prekomjernu silu. Vi… časnici, rekao je Petro za njih. I taj je trenutak pokazao Petrovu privlačnost. Ne mogu se sjetiti točnog vremena, ali se sjećam da je bilo kasno u lipnju 1993. i da mi je zazvonio mobitel. Paul Silas, koji je bio dio stručnog stožera Netsa, imao je uspješnu karijeru igrača i bio je dva puta All-Star. Shvatio je da smo Petro i ja povezani. Silas je stalno plakao na telefon, zbog čega je bilo teško razumjeti što govori.
Petro je rekao da je mrtav, ponavljao je tu riječ više puta. Kad se konačno pribrao, objasnio je što se dogodilo. Bio sam šokiran. Nazvao sam Petera kako bismo razgovarali o telefonskom razgovoru prije nekoliko dana, nakon njegova dolaska u Hrvatsku u posjet obitelji. Objasnio mi je kako je divno vratiti se kući. Dok je govorio, očekivala sam da će se nasmiješiti kao i obično. Kasnije su objavljeni detalji nesreće. Petro je bio dio grupe putnika koji su sudjelovali u prometnoj nesreći na njemačkoj autocesti. Iskočio je iz vozila. Preminuo je 7. lipnja 1993. Tada je imao 28 godina, a ja sam u dva dana u New York Timesu odgovorio na priču.
Evo i početka članka: “Smrt Dražena Petrovića, koja se dogodila dok je igrao za New Jersey Netse, ostavila je naslijeđe u zemlji i dijelovima Europe u kojima je započeo svoju profesionalnu karijeru. Šok je uslijedio nakon događaja u kojem su generalni menadžer momčadi Willis Reid i njegov trener u ponedjeljak nesretno pali na skliskoj cesti u Njemačkoj. Tko je vozio, a tko šokiran? Kratka press konferencija o Petrovićeva propast Najviše golova postigao je u sezoni 1992.-93. Za mene je to bilo slično kao da sam izgubio sina, rekao je Reed, koji je zatim briznuo u plač.
Mnogi od nas koji smo poznavali Petera učinili bi isto. Nakon nesreće posthumno je primljen u Kuću slavnih. “Iskrena sreća i tuga ponekad se spajaju. Prezirem odlazak Petrova, ali sretan sam pomisliti na ljubazan i pristojan način na koji se odnosio prema meni, mom timu i svima ostalima. Igra koju igra je ugodna. Njegov život je ispunjen srećom. “Petro je bio užitak”, napisao je Mike Freeman.
