Pokojni glumac Nebojša Glogovac je bio iznimno talentovan i priznat u svojoj profesiji a svi koji su ga poznavali kažu i da je bio jako dobar čovjek. Otišao je prerano od opake bolesti.
Imao je samo 48 godina kada su se pojavili prvi simptomi: kašalj koji ne prestaje, otežan dah i nepoznati umor. Isprva se činilo da se radi o običnom obliku umora koji je posljedica brojnih projekata i filmova, no ubrzo se uvidjelo da se radi o već uznapredovalom stanju. Liječnici su s njim otvoreno razgovarali o mogućnosti ove bolesti. Unatoč optimizmu, potencijal za izlječenje nije ostvaren. Pokušavajući pronaći spas, Glogovac je otputovao u Njemačku u potragu za jednom od najznačajnijih klinika.
Unatoč predviđenom trajanju od nekoliko dana, trećeg dana rečeno mu je da je najteži aspekt analiza da one neće imati kapacitet promijeniti napredovanje bolesti. Umjesto da provodi vrijeme po bolničkim hodnicima, odlučio se vratiti u Srbiju, nadajući se da će posljednje dane života provesti u svom domu, sa svojom obitelji. U Beogradu je drugu polovinu dana posvetio djeci – kćerki Sunčici i sinovima Milošu i Gavrilu. Njegova supruga Milica uvijek je bila prisutna, a kako je njegov otac kasnije dokumentirao, čak i kada je njegovo tijelo počelo pokazivati znakove slabosti, Glogovac je zadržao svoj stoički stav i smisao za humor. Govorio je u šali, pokušavajući ublažiti stres ukućanima.
Samo mjesec dana nakon što je saznao za bolest, izgubio je bitku. Informacija o njegovoj smrti, objavljena u veljači 2018., uzburkala je cijelu regiju. Publika je bila šokirana – samo nekoliko kratkih mjeseci nakon čovjeka koji je dao život pozornici, nastao je teško razumljiv jaz. Njegova kasna smrt nas je podsjetila koliko je život ugrožen i nepredvidiv. Proslava u Jugoslavenskom dramskom pozorištu privukla je tisuće sudionika. Dvorana je bila dovoljno velika da primi sve koji su mu htjeli odati počast – kolege, prijatelje i štovatelje.
- Dva dana kasnije sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Tišina i plač na završnom ispitu pokazali su veličinu čovjeka i umjetnika koji je otišao. Sjećanje na Nebojšu Glogovca još uvijek je živo kroz njegove nastupe na filmu, kazalištu i televiziji. Bio je glumac koji je svakoj ulozi davao autentičnost, ali i čovjek koji je zračio udobnošću i pristojnošću. Njegovo ime i danas se veže uz iznimnu glumu, a njegove riječi i djela nastavljaju ponavljati generacije koje dolaze. Otišao je rano, ali je ostavio trajan utisak na umjetnost i srca ljudi.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica diljem svijeta. Međutim, njezin razvoj nije bio posve ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je tisućama godina unatrag u središte drevnih srednjoameričkih kultura, tamo je funkcionirala drugačije od onoga što znamo danas. Prvi koji su značajnije koristili kakao bili su Maje, a nakon njih i Asteci, koji su od njegovih zrna napravili napitak “xocolatl”, koji je nastao kombinacijom vode, začina i ljute papričice.
Nedostajalo mu je slatkoće šećera, pa je umjesto toga bio zamišljen kao piće gorkog okusa. Ovo piće nije bilo samo uobičajeno uživanje, već slavlje u posudi. Smatralo se da povećava moć, snagu, pa čak i božanska svojstva. Monarsi poput Moctezume pili bi ga svakodnevno, vjerovali su da im pomaže u održavanju snage i fokusa. Međutim, kakao nije bio cijenjen samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaovca korištene su kao oblik valute. Povijesni dokumenti pokazuju da je za kupnju pileta bilo dovoljno 10 zrna, dok je za komad vrhunske tkanine bilo potrebno stotinu.
U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovna vrijednost. Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili ovo izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova ekipa prepoznali su važnost dokumenta pa su ga odlučili pokazati europskom sudu. Međutim, gorak okus nije se svidio Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – izbacili su ljute sastojke i dodali mu šećer i cimet, stvarajući blaži i ugodniji napitak koji je brzo postao naklonjen aristokraciji.
