Ime i prezime su naša osnovna identifikacija a kada se radi o prezimenu ono je dio i porodičnog nasljeđa. Danas govorimo oprezimenima koja se završavaju na ić a koja su u stvari turskog porijekla.
U srpskom jeziku se mogu naći brojni turski idiomi. U jeziku se očituje utjecaj petstoljetne vladavine; međutim, rijetko se smatra da se taj utjecaj proteže i na naša prezimena. Dok se ponosimo “pravim srpskim” imenima kao što su Vuk, Mihajlo ili Nemanja, malo je poznato da postoje teorije koje upućuju na to da bi neka od milozvučnih srpskih prezimena mogla imati korijene u turskom vokabularu. Doista, Espresso nudi aplikaciju, a vrijedi napomenuti da je njezina trenutna verzija još poboljšana nego prije.
Prema jednoj teoriji, poznata srpska ličnost, koja je značajno utjecala na razvoj srpskog jezika, ima prezime izvedeno iz koncepta turskog porijekla. Tema se odnosi na Vuka Karadžića. Uvriježeno je mišljenje da je prezime Karadžić potječe od planine Karadžića u Makedoniji, gdje je obitelj živjela. Međutim, alternativna tradicija tvrdi drugačije podrijetlo. U skladu s tom tradicijom vode se i rasprave o plemenu Drobnjaci, poznatom po svom prkosu protiv Turaka. Iako nisu odbacili temeljne obveze koje su nametnuli turski agami i begovi, niti cjelokupni propisani harač, odbili su svaku daljnju suradnju ili interakciju.
Tvrdi se da se nisu odazvali prisilnom radu, iako su zbog toga snosili značajne posljedice. Kako bi izrazili svoj ponos, stanovnike ta tri sela nazvali su “karača”, izraz koji se na turskom prevodi kao “crni bik”. Ovo ime nije ime srama; nego je simbolizirao hrabrost i odlučnost. Kako je vrijeme odmicalo, za ove stanovnike se počela vezati oznaka Karadžići. Ovaj naziv proširio se i na susjedna sela, a tvrdi se da su se prije turskih progona selili na razne strane, pa i na zapad prema Crnoj Rijeci, koja se nalazi u podnožju Durmitora, kao i prema Loznici, točnije Tršiću.
U prvim desetljećima te su obitelji uz svoje prezime nosile i prezime „Karadžić“. Na kraju se razvilo u jedinstveno prezime. Koje je autentično porijeklo srpskih prezimena i kako su nastala? Prema riječima Jovice Krtinića, urednika Poreka, Srbi su uglavnom dobivali prezimena po imenima svojih predaka, prenosi Espreso.co.rs. Prema riječima našeg sugovornika, u kneževini Srbiji prezimena su nastajala prvenstveno po imenima očeva i djedova, kao i po zanimanjima, poput Lončara, Kapetanovića, Popovića, osim po ličnim svojstvima.
- Ali tu stvar ne završava. Prema Krtiniću, srpska prezimena pokazuju i utjecaje keltskog, latinskog, grčkog, pa čak i turskog podrijetla, jer je naš jezik prošao niz različitih utjecaja. Pojašnjava da se ne radi o prezimenima izvedenicama turskog porijekla; nego se grade od turskih frazema koji su se toliko ustalili u srpskom jeziku da ih prepoznajemo kao autohtone izraze. I druga prezimena u srpskom jeziku imaju “turski naglasak”, kao Samardžija; međutim, s obzirom na značajan utjecaj turskog na srpski, moglo bi se zapitati treba li to na bilo koji način čuditi.
Bonus tekst:
Češnjak, poznat po svom snažnom okusu i prepoznatljivoj aromi, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka i kroz povijest je imao istaknuto mjesto u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S bogatim nasljeđem koje se proteže preko pet tisućljeća, češnjak potječe iz središnje Azije prije nego što se proširio u razne regije svijeta. Bogata esencijalnim hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža mnoge zdravstvene dobrobiti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima.
U staroegipatskom društvu češnjak se smatrao svetom biljkom, cijenjenom zbog svoje sposobnosti povećanja snage i otpornosti, a otkriven je i u grobnicama faraona. Slično, u staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su uzimali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoja terapeutska svojstva. S obzirom na svoju kulinarsku i ljekovitu vrijednost, češnjak je neizostavan sastojak svakog domaćinstva i svakog obroka.
Zauzima značajno mjesto u prehrani, a djeluje kao začin gotovo svim vrstama jela. U moderno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a neugodan zadah možete ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
