Genetika je jedna od mlađih grana biologije u kojoj je mnogo toga još nerazjašnjeno i razne debate se još uvijek vatreno vode, a mi danas dijelimo novo otkriće.
Kada razmišljamo o našem porodičnom naslijeđu, često nam na pamet padaju naši roditelji, a možda čak i djedovi i bake. Međutim, rijetko se razmišlja o tome ko u toj složenoj mreži genetskih veza ostavlja najdublji trag na našem biću. Sve više istraživanja u oblasti genetike i epigenetike pokazuje da je baka po majci ta koja ima posebnu ulogu u procesu nasljeđivanja, ulogu koja ne samo da se odnosi na emocionalnu povezanost, već i na biološke i genetske aspekte koji oblikuju našu osobnost i zdravlje.
Čileanski pisac i filozof Alejandro Jodorowsky ukazivao je na fenomen „preskočene karike“ u porodičnom naslijeđu, prema kojem određene osobine mogu preskočiti generaciju i direktno se prenijeti sa bake na unuke, zaobilazeći kćeri. To znači da genetski i emocionalni trag bake po majci može biti snažno ukorijenjen u našoj suštini, čak iako nismo odrasli u bliskom kontaktu sa njom.
Svako od nas dijeli otprilike 25 posto DNK sa svakim od svojih četiri bake i djeda, ali postoje specifične razlike u tome kako se određeni geni aktiviraju i manifestuju. Ključ leži u X-hromosomu, koji nosi važne genetske informacije i ima posebnu ulogu u naslijeđivanju kod ljudi. Žene imaju dva X-hromosoma, jedan od majke i jedan od oca, dok muškarci imaju jedan X i jedan Y-hromosom.
Kada majka prenosi svoje gene na dijete, ona daje jedan od svoja dva X-hromosoma, koji sadrži genetski materijal naslijeđen i od njene majke. Kroz ovaj proces, baka po majci ostavlja svoj genetski trag na unucima, bez obzira na njihov pol, jer njen X-hromosom putuje kroz kćerku direktno na unuke. Za razliku od toga, baka po ocu prenosi svoj X-hromosom samo na ženske unuke, dok muški unuci nemaju direktnu vezu sa očevom majkom putem X-hromosoma.
Ove genetske specifičnosti često se ogledaju u sitnim, ali značajnim fizičkim detaljima koji se prenose sa bake po majci. Mnogi ljudi primjećuju da imaju sličan osmijeh ili iste karakteristične osobine kao što su rupice na obrazima, oblik očnih kapaka, pa čak i boju očiju koja se pojavila kasnije u životu.
- Ponekad se prenose mikroskopski detalji kao što su gestikulacije ili specifičan način hodanja. Ove osobine nisu naučene, već su naslijeđene, duboko ukorijenjene u genetski kod koji se prenosio kroz generacije.
No, naslijeđe bake po majci nije ograničeno samo na fizičke karakteristike. Struktura kostiju, sklonosti određenim mišićnim grupama, pa čak i predispozicije za određene zdravstvene tegobe mogu biti povezane upravo s njom. Osim toga, zanimljivo je kako se neke genetske predispozicije, poput sklonosti autoimunim bolestima ili određenim metaboličkim karakteristikama, često manifestiraju upravo kroz liniju majke i njene majke. Ove predispozicije ne prestaju biti samo fizičke, jer se emocionalno naslijeđivanje također može prenijeti kroz generacije.
Savremena epigenetika pokazuje da iskustva koja je žena proživjela, posebno tijekom trudnoće, mogu ostaviti trag na genetskom materijalu njenog potomstva. To znači da emocije poput stresa, tuge, ali i radosti koje je baka proživjela dok je nosila svoju kćerku mogu biti zapisane u epigenetskom kodu, koji se zatim prenosi na unuke. Ovaj proces ne podrazumijeva naslijeđivanje konkretnih uspomena, već naslijeđivanje emocionalne osjetljivosti, sklonosti određenim reakcijama na stres, ili sposobnosti za empatiju, koje se prenose kroz generacije.
Zbog ovog naslijeđenog osjećaja povezanosti, mnogi ljudi osjećaju posebnu povezanost sa svojom bakom po majci, iako nisu proveli mnogo vremena s njom. Ta veza se osjeća duboko, kao nevidljiva nit koja ih povezuje na razini duše. To nije slučajnost, već biološka istina koja se ogleda u svakom našoj ćeliji, podsjetnik da nismo sastavljeni samo od naših vlastitih iskustava, već i od iskustava onih koji su nas prethodili. Razumijevanje ove veze može nam pomoći da bolje shvatimo odakle dolazimo, zašto smo takvi kakvi jesmo, i kako nas naša porodična istorija oblikuje na načine koje tek počinjemo otkrivati.
U svakom od nas živi nešto od naše bake po majci – ne samo u fizičkom izgledu ili osobinama, već u samoj suštini našeg bića. Prepoznavanje ove genetske i emocionalne veze omogućava nam da bolje razumijemo sebe i svoje porijeklo, a također nas povezuje s onim što je prošlo kroz generacije. Kroz prizmu ove veze, možemo dublje shvatiti što nas čini onim što jesmo i kako nas naslijeđe oblikuje u svim aspektima života.
