Danas se prisjećamo crnogorske umjetnice koja je prije godinu dana izgubila bitku sa opakom bolešću što je posebno pogodilo njene kolege među kojima je i Mima Karadžić.
U dobi od 48 godina, preminula je Ivana Mrvaljević, talentirana glumica, producentica i umjetnica. Rođena na Cetinju 1976. godine, postala je prepoznata kao značajna crnogorska glumica. Završila je svoje obrazovanje na Fakultetu dramskih umjetnosti 1999. godine kod Bora Stjepanovića, a zatim je stekla diplomu produkcije u Torinu. Trenutno je ravnateljica Gradskog kazališta u Podgorici.
- Nakon smrti Ivane Mrvaljević, njezin pratitelj i odani prijatelj Milutin Mima Karadžić pozdravio ju je, izrazivši svoje najdublje osjećaje. Danas slavimo odlazak naše voljene Ivane, koja nas je napustila i neće se vratiti. Njezin odlazak čini se preran, kao da je trebala provesti više vremena s nama. Ivana Mrvaljević je iznimna majka, talentirana glumica, ljubazna i dobrohotna, a također je zadovoljstvo biti u njenom društvu. Neka te prate anđeli, draga moja Ivana.
Opće je poznato da je proslavljeni glumac Milutin Mima Karadžić dugo održavao romantičnu vezu s nadolazećom zvijezdom Natašom Stanišić, unatoč značajnoj razlici u godinama između njih od 35 godina. Dok su neki opovrgavali glasine kao neutemeljene pretpostavke zbog Karadžićevog otvorenog otkrivanja privatnog života, nedavni dokazi pokazali su da su povezani. Žena povezana s Karadžićevim partnerom večeras je javno sudjelovala na premijeri filma “Teatar na brdu” u pratnji glumca.
Pozirali su kao grupa za novinare, a svatko tko je pogledao mladog i talentiranog umjetnika nije mogao ne prepoznati njezinu sličnost s Miminim prvim suprugom. Glumac koji se općenito smatra vječno samcem zapravo se jednom oženio. Naime, tijekom 1992. godine, dok je bio u Crnoj Gori, upoznao je Sunčicu Đurić, koja se slučajno nalazila na odmoru u Herceg Novom. Nakon nekoliko mjeseci udvaranja, posvetili su svoju ljubav jedno drugome na dan Svetog Andrije u Beogradu.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica na Zemlji. Međutim, put njezina razvoja nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je tisućama godina u središte drevnih kultura Srednje Amerike, gdje je imala drugačiju svrhu od današnje. Prvi koji su značajno koristili kakao bili su Maje, a zatim Azteci, koji su od njegovih zrna stvorili piće zvano “xicocolatl” – gorku, osvježavajuću tekućinu bez šećera, pomiješanu s vodom, začinima i ljutom paprikom. Ovo piće nije bilo samo jednostavna poslastica, već slavlje u posudi.
Smatralo se da pojačava moć, snagu, pa čak i božanske atribute. Vladari poput Moctezume pili su ga svaki dan, vjerovali su da će im poboljšati snagu i fokus. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaa koristile su se kao oblik valute. Povijesni zapisi pokazuju da je 10 zrna bilo potrebno za kupnju pilića, dok je 100 bilo potrebno za kupnju kvalitetne tkanine. U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovne vrijednosti.
Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili dotično izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova posada prepoznali su značaj dokumenta, pa su ga odlučili pokazati europskom dvoru. Međutim, gorak okus nije bio ugodan Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – dodavali su ljute sastojke i šećer i cimet, stvarajući blaže i ugodnije piće koje je brzo postalo miljenik aristokracije. Europa je prvi put okusila čokoladu oko 1500. godine, samo u tekućem obliku.
Predstavljala je luksuz i obično je bila rezervirana za najbogatije pojedince. Međutim, svaki aspekt industrijske revolucije ovisio je o napretku procesa industrijalizacije. Tijekom 19. stoljeća čokolada je doživjela novo doba. Švicarska je postala prva koja je inovirala u poboljšanju proizvodnje. Godine 1828. poboljšan je proces ekstrakcije kakao maslaca, što je omogućilo proizvodnju većih količina.
Kritična prekretnica pripisuje se Danielu Peteru 1875. godine, koji je, uz pomoć Henrija Nestléa, stvorio prvu mliječnu čokoladu koristeći mlijeko u prahu kao matricu. Ova inovacija dosljedno mijenja okus, teksturu i oblik čokolade, te ona sada postaje desert u krutom stanju. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, veliki proizvođači čokolade poput Cadburyja, Hershey’sa i Marsa preuzeli su svijet. Preko njih, slatkiš koji je nekoć bio ograničen na elitu sada je dostupan svima, i to u više oblika: pločice, praline, kreme i napitci.
