Zdravlje je jako važno i naročito se treba paziti kod stvari koje ne pokazuju toliko simptoma kao što je rak. Danas vam otkrivamo kako je jedna žena saznala da ima jedan opasan rak.
Rak je bolest koja često dolazi tiho, bez upozorenja, posebno ako ne vodimo računa o svom zdravlju i izbjegavamo redovne sistemske preglede kod liječnika. Danas donosimo jednu posebno važnu i dirnuću priču koja služi kao podsjetnik koliko je ključno slušati svoje tijelo, čak i kada se simptomi čine nevažnim.
- Radi se o dr Lauren Juey, tridesetsedmogodišnjoj ginekologinji iz Floride, koja je živjela u svijetu medicine, ali se našla na drugoj strani – kao pacijentica s dijagnozom raka debelog crijeva u četvrtom, najnaprednijem stadiju.
Iako je kao liječnica poznavala razne bolesti i njihove simptome, nikada nije pomislila da bi i sama mogla postati žrtva teške bolesti. Sve je počelo u kolovozu 2022. godine, kada je počela osjećati izrazito uporan umor. U početku ga je pripisivala preopterećenom životu – posao, obitelj, briga za dvoje male djece.
Međutim, ubrzo se pojavio još jedan znak: osjećaj težine u zdjelici, iako bez boli. Taj neugodan osjećaj bio je dovoljan da probudi njenu sumnju. Odlučila je uraditi ultrazvučni pregled, koji je otkrio neočekivano – masu u području jajnika. Prvobitno se pretpostavljalo da je riječ o benignoj cisti, ali kada se veličina mase povećala s 8 na 24 centimetra za samo dva tjedna, alarmni signali su postali jasniji.
- Kao iskusna ginekologinja, znala je da takve brze promjene nisu karakteristične za dobroćudne formacije. “Nikada nisam vidjela toliko veliku masu koja je bila benigna”, izjavila je.
Iako nisu bili prisutni drugi očiti simptomi, brz rast mase bio je crveni signal koji nije smjela zanemariti. Nakon dodatnih pretraga i konzultacija s liječničkim timom, potvrđena je teška dijagnoza – rak debelog crijeva u četvrtom stadiju. Za osobu njezine dobi i struke, to je bio velik šok, ali je odmah reagirala odlučno i počela agresivnu terapiju koja je uključivala šest mjeseci kemoterapije.
Čak i u teškim trenucima iscrpljenosti, nastavila je raditi, jer joj je posao pružao osjećaj normalnosti i mentalne stabilnosti. Njen borbeni duh nije slabio – već je njeno iskustvo pretvorila u misiju. Danas upozorava druge, posebno mlađe ljude, da ne zanemaruju čak i najneznatnije promjene u svom tijelu.
Naime, u mnogim zemljama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, probir za rak debelog crijeva obično počinje tek nakon 50. ili 60. godine života, što znači da mlađi nisu uključeni u te sisteme prevencije. Kod njih, rano otkrivanje bolesti ovisi isključivo o svijesti i sposobnosti prepoznavanja simptoma.
Njeni prvi znakovi – umor i osjećaj težine u zdjelici – nisu tipično povezani s rakom debelog crijeva, ali upravo su to bile prve naznake opasnosti. Zato upozorava da se ne treba tješiti misleći da je umor samo posljedica stresa ili preopterećenja. Simptomi koji se ne mogu zanemariti uključuju promjene u ritmu pražnjenja creva, krv u stolici, trbušne bolove, neobjašnjivu nadutost, iznenadni gubitak težine i trajni umor bez jasnog uzroka.
Pravovremeno prepoznavanje ovih znakova može spasiti život, jer se u ranim stadijima rak debelog crijeva uspješno liječi. Kasna dijagnoza, međutim, često znači ograničene opcije liječenja i lošiju prognozu. Dr Juey svoju priču dijeli ne samo kao upozorenje, već i kao poruku nade – da upravo slušanje svog tijela i odlučnost mogu promijeniti ishod bolesti.
