Iako su suočeni s velikim siromaštvom i trudom i trudom, Krsta i Pranvera Simić žive sretno i složno u Velikoj Hoči kod Orahovca na Kosovu i Metohiji. Njihova je ljubavna priča nevjerojatna, a čak i sada, deset godina kasnije, njihovi susjedi još uvijek teško vjeruju da je njihova ljubav pobijedila sve prepreke. Albanka je porijeklom iz Kruje, grada u kojem je rođen Skenderbeg, istaknuti vojskovođa. S druge strane, čovjek je Srbin s Kosova. S obzirom na njihovo različito podrijetlo, bilo je vrlo malo vjerojatno da će im se putevi ikada susresti. Međutim, sudbina je imala druge planove. Krsta, koji je već bio u četrdesetima, odustao je od pronalaska partnera i odlučio ljubav potražiti u tuđini. Ispostavilo se da je ovaj potez bio mudar, a on je pronašao sreću koju je tražio.
Nakon što je primijetio da su brojni muškarci iz njegovog rodnog grada uspješno našli žene u Albaniji, odlučio je krenuti istim putem. Pukom slučajnošću naišao je na svog partnera u sjevernom dijelu zemlje. Nakon njihove početne interakcije, odmah je bilo vidljivo da savršeno odgovaraju jedno drugome. Bio je to početak svega, a sve je počelo kada su pronašli potencijalnog zeta koji je ispunio njihova očekivanja. Bili su zadovoljni kućom, selom i životnim uvjetima koje će njihova kći imati na Kosovu. Nasuprot tome, uvažena je i prihvaćena i Krstina želja da njegova nevjesta prijeđe na pravoslavlje i da se vjenčaju u srpskoj svetinji.
U srži njihove pripovijesti leži uvjerenje da ljubav na kraju može nadvladati sve prepreke. Ova priča duboko je odjeknula i kod Srba i kod Albanaca. Refki Alija je na filmskom platnu uhvatio suštinu njihovih svakodnevnih borbi, koje nisu nimalo trivijalne. Ipak, bez prigovora ustraju u mukotrpnom radu, odlučno težeći svjetlijoj budućnosti. Mladoženja Simić izražava zadovoljstvo svojom suprugom, navodeći da je izuzetno zadovoljan njihovom zajednicom. Pranvera je priznala da joj je u početku bilo izazovno zbog nepoznavanja jezika i običaja te kulture. Ipak, na kraju je prihvatila i poštovala sve što se tiče nove sredine.
Iako pohvalno govori o svom selu, priznaje da ne izlazi izvan njegovih granica. Unatoč tome, ona je marljiva u svom poslu, preuzimajući na sebe zadatke poput pripreme obroka i brige za djecu. Njezina predanost očituje se u brizi koju polaže u ove zadatke. Međutim, opipljiva je njezina neizvjesnost što joj budućnost može donijeti izvan sela. Dovođenjem trojice sinova – Stefana, Alekse i Novaka u domaćinstvo Simića, donijela je neizmjernu radost. Uz to, usput je rodila i četvrtog sina. Prema riječima šogorice, jezik koji se govori u kućanstvu je srpski, a mlađi članovi obitelji poznaju samo mali izbor albanskih riječi.
Iako će s vremenom steći tečno znanje albanskog, trenutačno im je prioritet savladati srpski zbog svojih obrazovnih nastojanja. Što je češće moguće, rado posjećuju njezinu rezidenciju koja se nalazi u sjevernoj regiji Albanije. Osim toga, Pranverina obitelj često posjećuje Veliku Hoču i svi održavaju srdačan odnos unatoč svim jezičnim preprekama. Svi oni bili su nazočni obredu vjenčanja, ali i krštenja djece. Radmila, svekrva, potvrđuje da joj je, kada je snaha stigla, bilo malo teško prilagoditi se. No, s vremenom se postupno priviknula na novu sredinu. Muž je naziva snahom i drago mu je kad je posjeti. Zbog jezične barijere “snaska” se koristi kao prevoditelj kao pomoć u komunikaciji. Budući da je ovdje već sedam godina, pokazala je izvanrednu sposobnost u upravljanju svime. Naš suživot je skladan, bez problema i sukoba. Kad mi ju je sin predstavio, bila sam presretna i od tada su naši životi uspješni i ispunjeni.
Krsta je svoje novostečeno znanje albanskog pripisao svojoj ženi, kao i njezinoj obitelji. Već je stekao 50-60 posto tečnosti u jeziku, ali je željan naučiti više. Njegova motivacija proizlazi iz njegove želje da učinkovitije komunicira sa svojom tazbinom i šogorom koji žive u Albaniji. Unatoč financijskim poteškoćama s minimalnom plaćom i ograničenom socijalnom potporom, ova obitelj ustraje spaja kraj s krajem poljoprivredom, stočarstvom i fizičkim radom. Njihova 170 godina stara kamena kuća, iako nije u najboljem stanju, mjesto je koje zovu domom. Unatoč krovu koji prokišnjava i drugim problemima, nastoje poboljšati uvjete života za dobrobit svoje djece. Srećom, prije nekoliko godina u pomoć im je priskočio tim posvećen obnovi domova ugroženih obitelji, koji je pružio prijeko potrebnu pomoć.
